Znamo da su vam nedostajale naše “Priče iz kraja”, te smo vam ovog puta pripremili priču o jednom od najvoljenijih fudbalera stare Jugoslavije.
U stvari, verovatno ne bismo preterali kada bismo rekli da su ga voleli širom sveta, a ne samo u Jugoslaviji. Ko drugi nego Dragan Džajić?
Crvena zvezda ima nekoliko zvezda, ali čini se da je jedna uvek bila najsjajnija. Ponekad pomislimo da na njega ne treba trošit reči i da je pitanje da li uopšte može da se opiše rečima, ali…
Zar dozvoliti da mlađe generacije ne saznaju o kakvoj zvezdi se radi? Dragan Džajić rođen je na Ubu, 30. maja 1946. godine i već tada počinje njegova jako zanimljiva životna priča.
Mnogo godina kasnije, postao je najbolji jugoslovenski fudbaler i treća Zvezdina zvezda, ali…
Ko je, u stvari, Dragan Džajić?
Njegova fudbalska karijera je praktično počela na jednom turniru u Valjevu, kada je prikazao sjajne partije, a “lovci” iz velikih evropskih klubova ga odmah zapazili.

Sa samo 15 godina otišao je u Crvenu zvezdu, a kasnije postao njena ikona. Stigao je do prve selekcije juniora, a samo šest meseci kasnije prebačen je u prvi tim.
Već 6. maja 1963. godine Aleksandar Obradović mu je ukazao šansu kada je debitovao u utakmici protiv titogradske Budućnosti, sa nepunih 17 godina.
Već u narednoj sezoni osvojio je prvu šampionsku titulu i postao predvodnik nove, šampionske generacije, koja je tri puta uzastopno bila najbolja u ligi.
Onako, čini se usput, je osvojio i četiri Kupa Jugoslavije.
Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije debtovao je 17. juna 1964. godine u Beogradu, protiv Rumunije. Ipak, jedan detalj se posebno pamti.
Na Kupu nacija, održanom u Italiji 1968. godine, Džajić je 5. juna u Firenci u meču protiv svetskoh šampiona, Engleza, u trku prevario čuvara Vilsona, u šesnaestercu bacio na kolena kapitena Mura i onda lobovao Benksa, koji je video loptu tek kada se ona našla u mreži.
Tim golom označen je plasman u finale, koje je Jugoslavije kasnije izgubila u dve utakmice.
Idemo dalje, godinu dana kasnije, u izboru lista “Sport”, Džajić je proglašen za najboljeg sportistu u Jugoslaviji.
Posle jednog incidenta i suspenzije na tri utakmice, Džajić je u Londonu 1972. godine u utakmici protiv Engleza srušio rekord Branka Zebeca po broju odigranih utakmica.
Učestvovao je i na Svetskom prvenstvu, igrao protiv Brazila i učestvvao u rekordoj pobedi od 9:0, protiv reprezentacije Zaira. Džaja je tada postigao jedan gol.
Vratimo se na klupsku karijeru. Džajić je dve sezone proveo u Bastiji, gde je odigrao 80 utakmica, a onda se vratio u Beograd i Crvenu zvezdu.

Poslednji put je crveno-beli dres obukao u Mostaru, 28. maja 1978. godine. Od reprezentacije se oprostio 16. septembra 1979. godine u prijateljskoj utakmici Argentine u Beogradu.
Za tim sa Topčiderskog brda odigrao je 590 utakmica i postigao 287 golova, dok je dres Jugoslavije nosio 85 puta, da bi taj njegov rekord oborio Savo Milošević.
O njegovoj veličini verovatno dovoljno govori i to što je UEFA nebrojano puta birala tim snova, a Džajić se, nekako po navici, uvek nalazio u konkurenciji.
Nastavak saradnje Džajića i Crvene zvezde
Te 1979. godine dobio je ulogu teničkog direktora kluba, a sa te pozicije zabeležio je i najveće uspehe u istoriji, osvojio je Kup evropskih šampiona i Interkontinentalni kup.
Prvi mandat na predsedničkoj poziciji, uz brojne probleme koje je imao, Džajić je okončao sa dve titule prvaka i dva trofeja u Kupu, da bi kasnije prihvatio i drugi mandat.
Nakon loših rezultata, ali i njegovih zdravstvenih problema, Džajić se povukao sa mesta predsednika i to 2004. godine.
Fudbalski savez Srbije i Crne Gore ga je 2003. godine proglasio najboljim igračem u proteklih 50 godina, a 5. februara 2008. godine je usledio pravi skandal.
Zajedno sa Vladimirom Cvetkovićem i Milošem Marinkovićem, Džajić je uhapšen zbog sumnjivog transfera fudbalera Gorana Drulića iz Crvene zvezde u Saragosu, koji je realizovan 2001. godine.
Drulić je više puta negirao krivicu Džajića, pa je nešto kasnije oslobođen, čime je završen postupak protiv njega.
Kako je sam rekao, tokom svoje karijere stekao je brojne neprijatelje, koji su želeli da ugroze njegovu uspešnu karijeru i nemerljiv doprinos i za Zvezdu i za Srbiju.
Da li su uspeli ili ne – procenite sami.



DI MARIA
Kakva prica ovo je za film da se snimi ,neverovatno dta je čovek dve prosao da stigne da kažemo do vrha … neverovatno
Nidza007
O njemu bi bas trebalo snimiti film.. Nasa velika legenda