Da se 1959. godine nije rodio u Ređolu, malo ko bi čuo za simpatično mestašce na severu Italije, koje bi da ima usta na sav glas uzvikivalo ime Karla Anćelotija.
Ono što je Vito Korleone, što su tetovirani, pobožni i svirepi bosovi Kamore, imperatori Rima ili čak gospođe preteranog mirisa voćnih parfema, uzgred i botoksiranog lica na visokom položaju u kriminalnom miljeu, to je trener Reala Madrida u svetu fudbala – Don.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 5.000 RSD bonusa.
Nije ga slučajno Arigo Saki po završetku karijere “prekomandovao” u stručni štab, primetivši trenerski šmek 33-godišnjeg Anćelotija i potencijal za ono što je danas. Još kao igrač posedovao je sposobnost da čita igru i bude nešto više od samog člana ekipe na terenu, a sa godinama se “navukao” i na trofeje.
Ta zavisnost traje i danas – čak se i pogoršala, pa za sva priznanja više nema mesta u garaži porodične kuće, a Karlo ih taloži i taloži.

Šta čovek koji “traje” skoro 30 godina, koji je radio od Ređane do Pariza, svakim danom željan novog znanja, nepromenjenog izraza lica bilo da njegov tim vodi ili gubi – još treba da postigne u karijeri? Postoji li uopšte nešto što nije osvojio?
Pet trofeja Lige šampiona, dva sa Milanom, tri sa Realom, titule u sve četiri najjače lige Evrope, tolike igrače su njegove ruke i oblikovale i vinule u fudbalsku orbitu, a on vrlo dobro svestan svega što jeste – živi u trenutku.
Ne zanima ga ni šta je bilo, a ni šta će doći. Oseća sadašnjost i trudi se da uživa najbolje što može, pa se tom emocijom i vodi kroz karijeru. Ne dozvoljava sujeti da ga zaslepi i posle toliko godina, niti egu da ga nadjača.
“Kada sebe počnem da doživljavam previše ozbiljno, stanem go pred ogledalo i smejem se svojoj debeloj zadnjici” njegove su reči koje slikovito opisuju povratak u realnost, iliti sadašnjost.
Iako, istina, deluje džangrizavo, Anćeloti je sasvim suprotno od toga. I pored takvog renomea i statusa koji poseduje, Italijan je poznat kao neko ko je uvek bio zadužen za dobru atmosferu, još u igračkim danima, a njegov humor i sarkastičan pristup “izluđivao” je i Dejana Savićevića pre tridesetak godina.

Kada ste na početku teksta pročitali deo o tome koliko voli i želi da uči, sigurno niste pomislili na to da je pre pola godine diplomirao – i to u 64. godini života. Završio je u Parmi master studije disertacijom na temu “Preventivna i adaptivna fizička aktivnost, nauka i tehnike” i pokazao da je podjednako uspešan i na ostalim poljima života, bez obzira na to koliko ste stari.
Namerno nismo želeli da Anćelotija opisujemo samo kroz fudbalske uspehe, potpuni je apsurd govoriti o tome. On je i dalje sasvim običan čovek. Odskače od dosadnih stereotipa, ne nameće se, a uvek prisutan. Pokazuje delom, ne rečima. Ne voli pažnju, a pliva u njoj. Petar Pan u telu najvećeg trenera. Svih vremena?
Vembli gledao inauguraciju Kralja: Real ponovo na tronu, Karvahal i Vinisijus presudili Borusiji
BONUS VIDEO:



Goran Munic
Don Karlo je stvarno najveci trener svih vremena,tako ga ja gledam.
kluka4002
I pored toliko uspeha u fudbalu ostao je crvsto na zemlji i to je velika stvsr za običnog čoveka ,strašan je
vojinovmarko15
Covek je pravo cudo,svaka mu cast!!!
neda.kerkez
karlo Anćeloti je čovek koji konstatno gura sebe napred i uvek je spreman da se poboljšava.
vanicdusan01
Moram mu skinuti kapu za to što je odlučio da studira i to u tim godinama kao da nije dovoljno sve što je za igračku i trenersku karijeru odradio!