Vremeplov Đorđa Tutorića: Igram za Apatin u maju, a u avgustu debitujem na San Siru - malo je trenera kao Dušan Bajević, ljudi me pamte i posle 20 godina

Vreme bez društvenih mreža, upoređivanja, javnih komentara i sličnog – sada deluje kao nemoguća misija, ali pre samo petnaestak godina svakodnevnica je bila takva. Fudbal se više voleo, gledao i cenio, a igrači nisu patili od što većih cifra – često i preteranih.

U toj skromnosti posebno je uživao Đorđe Tutorić, fudbaler koji nikada nije bio na naslovnoj strani i u tišini je sazrevao kao jedan od produkta Crvene zvezde. Čekao je šansu, bez pogovora sticao iskustvo na pozajmicama, slušao savete brojnih trenera i na kraju – dočekao svojih pet minuta.

Meridian sport ti donosi BONUS DOBRODOŠLICE – do 6.500 DINARA uz dva dana igre bez depozita!

Odigrao je više od 60 mečeva za dres voljenog kluba, postigao gol u Večitom derbiju, uspeo da se domogne titule i uklesa svoje ime u istoriju kluba, a danas se trudi da svoje znanje prenese mladim igračima Spartaka iz Subotice, gde duži niz godina radi kao asistent trenera.

“Iz godine u godinu zadovoljan sam svojim statusom i kako klub funkcioniše, kako sve ide i u kom pravcu ide. Što se tiče sadašnjeg šefa, Duleta Đorđevića, sve pohvale – pravi čovek i gospodin, zna šta radi, kako da napravi dobru atmosferu, da sklopi ekipu i da radi s mladim igračima, što je kod nas u klubu veoma važno” počinje Đorđe razgovor za Meridian sport.

Nedavno su Subotičani gostovali imenjaku iz Moskve u pripremnoj utakmici, a ruska infrastruktura je na Tutorića ostavila sjajan utisak.

“Sve je po najnovijim standardima. Stadioni, teretane, spa-centri, uslovi za rad. Razlika je velika, ali i mi u Srbiji idemo korak po korak naviše. Tereni su bolji, ima novih stadiona i uslovi se dižu. Kod nas u klubu danas igramo bukvalno na „tepihu“, a iskreno mislim da je naš teren, uz Zvezdin i Partizanov, možda i najbolji za igru. Voleo bih i veću posetu, jer to treba svakom klubu. Prošle sezone smo u jednom trenutku bili u krizi, pa se razlika u atmosferi jasno osetila i kada dođe „samo“ par hiljada ljudi. Imamo i malu, ali vernu grupu navijača koja ide na svako gostovanje i to je za svaku pohvalu”.

Ipak, ono po čemu se Đorđe najviše pamti jeste Crvena zvezda…

Debitovao sam u Zvezdi 2006 i to protiv Milana kod Dušana Bajevića. Mesec dana ranije igraš u Pazaru sa Apatinom pred „domaćinskom“ atmosferom, a onda izađeš na San Siro protiv ekipe koja će te godine uzeti Ligu šampiona. Tek sada, iz trenerske perspektive, vidim koliko je to hrabra odluka – staviti klinca bez evropskog iskustva u takav meč. Bajević je bio pragmatičan i rezultatski trener s fenomenalnim osećajem kada koga da stavi i koju formaciju da promeni; znali smo da pri 1:0 zatvorimo meč i iz kontre dodamo drugi, treći. Posle prolećnih turbulencija vratio sam startno mesto kroz derbije i Vojvodinu, a titulu smo overili na JNA. To mi je najdraži trofej u Zvezdi” priseća se i nastavlja hronološki:

U narednim kvalifikacijama bila je Levadija i onaj bizaran gol sa centra… Nekako smo prošli dalje ali i naleteli na Rendžers, koji je bio preozbiljan tim – Žan-Klod Darševil, Beri Ferguson, Dejvid Vir, Saša Papac, Alan Haton, Karlos Kueljar…

Tada je Naćo Novo u 90. minutu presudio u Škotskoj, ali verovalo se u Ljutice Bogdana da je Liga šampiona dostižna…

Na Ajbroksu smo pali u finišu, a na Marakani je atmosfera bila takva da saigrača na 15 metara ne čuješ. Burzanović je rano imao zicer – da je ušlo, mislim da bismo dali tri. Eto, nije nam se dalo, ali smo plasman u Ligu Evrope izborili kasnije preko Groclina. Moram da kažem da nam tada nije bilo zadovoljstvo jer smo pucali na Ligu šampiona. Igrali smo protiv Boltona, Brage, Arisa i Bajerna. U Solunu je bio haos oko navijača, a protiv Bajerna smo vodili 2:1 do 86. minuta i primili dva gola iz prekida – možda najteži poraz u karijeri. Debitovao je Toni Kros, branio je Mihael Rensing, igrali su Van Bojten, Lusio, Van Bomel, Bastijan Švajnštajger, Lukas Podolski. Kada smo poveli 1:0, imao sam utisak da će se stadion srušiti...”

Nastavak njegovog puta na Marakani protkan je mnogim promenama u klubu, čestim menjanjem trenera, što se odrazilo i na rezultate u sezoni 2008/09.

Pamtim da se ta sezona završila se trećim mestom… Posle je došla nesrećna Slavija Prag – možda jedina crna tačka u mojoj zvezdaškoj priči, bio sam polupovređen, došla su dva kluba da me gledaju, a odigrao sam najgoru utakmicu koju sam mogao. Tada je polako počeo da se menja kostur odbrane, stigao je mladi Vujadin, i već na polusezoni sam pakovao kofere. Biralo se između Legije i Ferencvaroša, odlučio sam se za Ferencvaroš i nisam se pokajao – klub je tada krenuo da raste“.

I toliko godina kasnije, Tutorića raduje što nije zaboravljen, a ono što će zauvek ostati u urezano u srcu je najvažniji pogodak u karijeri.

Drago mi je što me ljudi i posle skoro dvadeset godina prepoznaju i priđu. Dao sam gol Partizanu u 135. derbiju i proslavio ga na severu – u porodici smo svi crveno-beli, brat je kao klinac putovao iz Subotice na utakmicu, pa je jasno šta mi je to značilo. Od generacije ’84 malo nas je dalo derbi-gol, takve stvari se pamte”.

Dečački san je krunisan i pozivom Havijera Klementea – tadašnjeg selektora Orlova.

Za reprezentaciju imam jedan nastup, protiv Kazahstana kod kuće, pobedili smo 1:0, Žigić je dao glavom, ako se dobro sećam. Igrao sam u poslednjoj liniji sa Banetom Ivanovićem, a pre toga sam prošao sve mlađe selekcije – od pionira Spartaka i tadašnje Jugoslavije, preko Srbije i Crne Gore, do omladinaca. Trofejno, kao klinac sam sa Spartakom osvojio Kup Jugoslavije, sa Zvezdom kadetsku i omladinsku duplu krunu, sa Ubom treću ligu, sa Mladosti Apatin drugu, sa Zvezdom dve duple krune i dva ulaska u Ligu Evrope, plus derbi-gol. U okvirima srpskog fudbala – ispunjeno.

Da žali za nečim – sigurno ne.

Možda je u inostranstvu moglo još malo više, ali to je duga priča… Trenerski put lepo napreduje – u Spartaku sam ušao u stručni štab, kako sam se edukovao tako je rastao i moj status. Peta sezona mi je u kontinuitetu na klupi, spremam se za PRO licencu i sigurno će doći trenutak kada ću se opredeliti za samostalni posao. Ne žurim, treneri se ovde brzo troše. Bitno mi je da radim i imam kontinuitet – verujem da će se sve samo namestiti” završava popularni Tutora razgovor za naš portal.

BONUS VIDEO:

Postavi odgovor