Zvezdin rizničar trofeja prvi put osetio gorku stranu fudbala: Titule uđu u krv, nadali smo se drugačijem scenariju... Još mi se igra fudbal

Mnogi kolekcionari ponosno čuvaju svoje dragocenosti, ali malo ko može da se pohvali riznicom bogatijom od Nemanje Milunovića. Gde god je igrao, prekaljeni štoper navikao je da se bori za trofeje, čemu najbolje svedoči čak 16 pehara u njegovoj kolekciji.

Meridian sport ti donosi NOVI BONUS DOBRODOŠLICE – do 26.000 DINARA uz dva dana igre bez depozita!

Upravo zato prethodna sezona predstavljala je potpuni presedan u karijeri nekadašnjeg asa Crvene zvezde, koji se prvi put našao u borbi za opstanak, a potom i suočio sa ispadanjem u niži rang.

Takav scenario nije karakterističan ni za Spartak iz Subotice, klub koji je godinama unazad važio za stabilnog superligaša. Ipak, na kraju sezone došlo je do prijateljskog rastanka, uz želju da se plavo-beli što pre vrate među elitu. Odmah po završetku epizode počele su spekulacije o narednom koraku iskusnog defanzivca, a Milunović je u razgovoru za Meridian sport između ostalog govorio o planovima za nastavak karijere.

“Još jedno novo iskustvo je iza mene. Nikada nisam bio u takvoj situaciji. Šteta. Niko od nas naravno nije priželjkivao ovakav scenario. Spartak je gotovo dve decenije standardni superligaš, te niko nije mogao ni da pretpostavi da će se situacija tako odvijati. To je jedna od stavki koja me je privukla da odem u Suboticu. Želeli smo da napravimo spoj mladosti i iskustva. Klub se generalno bazira na snagama iz sopstvenog pogona, što je opravdano imajući u vidu da je Spartak trećeplasirani sastav u Omladinskoj ligi. Koristi se mnogo bonus igrača, a od nas starijih sezonu smo počeli samo Bešić, Kuveljić, Sekulić i ja”, počeo je nekadašnji reprezentativac Srbije, pa potom nastavio u istom dahu:

“Bilo je mnogo dobrih utakmica, ali kada se ispadne to i nije tako važno. Kada je dobro, sve ide pod tepih kako se kaže kod nas u Srbiji, a kada je loše uvek se traže krivci, sitni detalji. Naravno da mi je mnogo žao što smo ispali, pogotovo što celu polusezonu nisam mogao da pomognem ekipi. Najpre se dogodila povreda, a kada smo shvatili da šanse za opstanak ne postoje, dogovor sa klubom je bio da ostavimo prostor za mlade igrače, da se vidi na koga može da se računa. Razišli smo ljudski i bilo mi je lepo u Subotici, žao mi je samo zbog ishoda sezone. Ne mogu u životu samo titule da se osvajaju.”

Tokom karijere podigao je prekaljeni štoper čak 16 trofeja, sve nastupajući u opremi Crvene zvezde i BATE Borisova.

“Jednom kad uzmeš titulu to uđe u krv. Osvajao sam mnogo trofeja tokom karijere. Mnogo je lepo i kad samo pomisliš na to. Uvek sam tražio nove izazove. Posle nekoliko godina svuda dođe do zasićenja, a sasvim je prirodan i proces smene generacija.”

Prethodnih dana pojavila se vest o navodnom dogovoru Milunovića sa Napretkom iz Kruševca. Nemanja je objasnio o čemu se tačno radi.

“Telefon zvoni proteklih dana. Pojavile su se informacije da sam se dogovorio sa Napretkom. Istina je da interesovanje postoji, ali ne i da sam se dogovorio ili potpisao ugovor. Saopštio sam ljudima iz Kruševca da mi je porodica prioritet i da bih voleo da ostanem u Beogradu ili okolini. Imam 37 godina, ali verujem da još toga mogu da dam fudbalu. Naravno – i da budem uz porodicu.”

Ne krije zadovoljstvo zbog istorijskoh uspeha njegovog bivšeg kluba, pančevačkog Železničara koji se domogao plasmana na evropsku pozornicu.

“Prošle godine u Pančevu nam je izmakao plej-of u poslednjem kolu, a sada su otišli dva koraka dalje i plasirali se u Evropu. Veoma mi je drago zbog njih. Baš mi je drago. Na nove izazove uvek gledaš pozitivno, ne razmišljaš da će ti se dogoditi nešto poput ovog raspleta sada u Subotici. Svi učimo iz toga. I dalje sam željan dokazivanja, nadmetanja sa mlađim generacijama. Takođe, moj sin ima osam godina i tek sada uživa dok gleda moje utakmice. Želi da krene mojim putem.”

Naslednik je zaljubljenik u sport, što uopšte nije iznenađenje…

“Voli i fudbal i basket. Igra fudbal stalno sa drugarima i rekao mi je kako bi voleo da postane fudbaler. Najbitnije mi je da je živ i zdrav, da negde lepo i korisno troši energiju, da mirno spava… Ako ne ode na trening, pun je energije, posle nema ni spavanja.”

Na pitanje da li u nekom od predstavnika nove generacije na Marakani vidi sebe, imao je Milunović praktično spreman odgovor.

“Jeste otišao iz Zvezde, ali moram da ga spomenem jer je veoma dobro dete. U pitanju je Stefan Leković. U jednom trenutku, posle pet treninga sa nama, čelnici Zvezde su mu rekli: ‘Ne možeš ti da misliš da si Đed, imaš 17 godina’. Posle smo se šalili na taj račun, da ako nekome predam titulu to je on. Ima mnogo sličnih karakteristika, voli da upija znanje, da se druži sa starijima. Srećan sam što takvog momka porede sa mnom. Naravno da ima tu još momaka i radujem se kada ih u velikom broju priključuju prvom timu. Želim klubu da omladinska škola svake godine izbaci dva, tri nova vunderkinda.”

Nada se da će voljeni klub predstojećeg leta ponovo gledati u Ligi šampiona, a biranim rečima govori o treneru Dejanu Stankoviću.

“Vidim Zvezdu u Ligi šampiona. Klub to zaslužuje u svakom smislu, a naravno i Mister, što zahvaljujući radu i posećenošću, što zbog odnosa sa igračima… Nedostaje mu samo ta Liga šampiona da stavi višnju na tortu. Svako sa strane vidi kakva atmosfera i hemija vlada u Zvezdinoj svlačionici. Nisam sujetan, volim da kažem kako jeste, Zvezda raste iz godine u godinu. Aktuelna ekipa mnogo bolje parira u Evropi nego što smo mi svojevremeno. To je normalno imajući u vidu budžet i investicije… Misteru samo to nedostaje, znam koliko bi mu značilo i priželjkujem takav epilog. Crvena zvezda poseduje kvalitet zbog kojeg bi direktno trebalo da bude u Ligi šampiona, a ne da igra kvalifikacije.”

Čest je gost na Zvezdinim utakmicama.

“Čujem se sa svima. Juče sam se sreo sa polovinom naše svlačionice na rođendanu kod kuma Zorana Popovića. Za svaku utakmicu mi karte obezbeđuje veliki prijatelj, generalni sekretar Goran Negić. Zahvalan sam njemu i igračima. Volim da gledam Zvezdu sa sinom. Svi se radujemo njenim uspesima.”

Fudbalskim kuloarima godinama unazad kruži anegdota o Milunovićevim duelima sa Robertom Levandovskim, u noći kada je Bajern slavio na Marakani sa ubedljivih 0:6. Nemanja je nešto grubljim startom želeo da pokaže Poljaku da je stigao na vruće gostovanje, ali ubojiti strelac je meč završio sa četiri pogotka i tako pobedio do tada fantastičnu Zvezdinu odvranu na evropskoj sceni.

“Istina je da sam hteo da prouzrokujem nešto tog tipa, ali rezultat mi ne govori da sam uspeo da ga razljutim”, počeo je sa osmehom prekaljeni štoper pa nastavio:

“Sećam se svega… Posle het-trika Hansi Flik je hteo da ga promeni, ali on mu je tražio još da igra. Nisam mogao da verujem, gledao sam ga i pomislio: ‘Ajde, izađi više’. Ali dobro… Bili su nezaustavljivi te godine. Nismo mogli da im pariramo na Marakani. Takvi igrači ti uvek daju dodatni motiv. Volim da kažem da nam je VAR sistem uništio karijeru, pogotovo nama štoperima. Mnogo je nejasnih situacija. Čak i kada je u našu korist, često ne znamo ni šta se provera. Ipak, to je olakšavajuća okolnost za sudije, pa pokušavamo da se naviknemo.”

Jedan od lidera trofejne generacije crveno-belih ističe da je sve proteklo u više nego sportskom maniru.

“Svi ti igrači vole duel. Naravno da je bilo čarki, po neke prljave reči… Ali najbitnije da posle utakmice pružimo ruke jedni drugima i čestitamo. Niko ne želi da povredi nekog namerno. To je nadmetanje na psihološkom i fudbalskom planu. Bilo je čarki, ali sve u granici normale. Zadovoljstvo je boriti se sa takvim majstorima.”

Iako se nalazi u poznim igračkim godina, još je korpulentni štoper spreman za partije na najvišem nivou. Ne krije želju da nastavi igračke pohode, uprkos činjenici da je imao poziv za novu vrstu izazova.

“Moram da istaknem… Kada sam odlazio iz Zvezde, čelnici kluba su mi ponudili da ostanem na Marakani kao pomoćnik ili eventualno da se oprobam u nekoj drugoj funkciji. Razmislio sam tada i bio zahvalan na pozivu, ali i dalje mi se igra fudbal, osećam se kao fudbaler… Zaista ne znam šta ću raditi posle karijeri. Biće mi neophodno bar šest meseci da se dobro odmorim od svega, budem sa mojima i potom donesem odluku.”

Bonus video:

Postavi odgovor