Grčki mediji, oni malo naklonjeniji zelenoj boji, na današnji dan, 20. maja, slave godišnjicu kada je Panatinaikos srušio prokletstvo i slavio titulu protiv Olimpijakosa, u Pireju.
Desilo se to 1999. godine, kada je Dejan Bodiroga zagospodario terenima u Atini, kada je Dino Rađa bio deo velike kontroverze i kada je Slobodan Subotić, trener zelenih, spakovanih kofera vodio majstoricu finala.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
Bilo je to vreme nekih drugačijih emocija. Na tribinama, na parketu, u svlačionici, u hodnicima…
Ali, Subotić ih u razgovoru za Meridian sport prepričava kao da su bile juče, a ne pre 26 godina. I počinje sa „demantijem“.
„To jeste bila važna titula, jer Panatinaikos nikada nije dobio u Pireju. Ali, meni je uvek bila draža ona prethodna“, kreće u rolerkoster uspomena Slobodan Subotić. Odnosno Lefteris Subotić. A verovatno najpoznatiji kao Piksi Subotić.
Te prethodne godine, Panatinaikos je osvojio prvu titulu posle 14 godina. Samo ne protiv Olimpijakosa.
„Ja sam potpisao za PAO posle Bože Maljkovića, koji tek što je osvojio Kup šampiona. Ali, njega su zamenili jer nije osvojio prvenstvo, kao što je u Grčkoj valjda i normalno. I ja sam znao da dolazim na jednogodišnji ugovor, jer ako sam drugi – sve je jasno. Počeli smo da slažemo ekipu. Javio mi se Dino Rađa da je bio slobodan. Zapravo nije bio slobodan, svi su mi govorili da ga ne uzimam, jer je bio trejdovan iz Bostona u Filadelfiju, pa se pojavila informacija da mu kolena nisu u redu. Međutim, on me pozvao i rekao: ’Ne veruj u to što čuješ, samo neću u Filadelfiju’. Poverovao sam mu i uz njega doveo Bajrona Skota. Znao sam da moram da imam igrače koji su pobednici“.
Subotić je imao sjajnu sezonu i čekalo se finale protiv Olimpijakosa koji je bio prvoplasirani, Panatinaikos odmah iza, dok je treći bio PAOK. Ali, PAOK sa jednim specijalnim momkom.
„U polufinalu, u majstorici, PAOK ih je pobedio trojkom Peđe Stojakovića! I tako smo igrali finale sa njima. Jako teške utakmice, ali smo osvojili prvenstvo. Bio je to veliki praznik. Fijesta. Na revijalnu utakmicu došlo je 20.000 navijača.“
Tada se zapatio pobednički mentalitet u zeleni deo Atine.
„Kup Kupova smo izgubili od Stefanela iz Milana, sledeće sezone od Timsistema koji je vodio Skansi, a za koji je igrao Jarić. Međutim, ta titula u Grčkoj mi je produžila ugovor.“
Bajron Skot je odlučio da pređe u trenerske vode. Ali, zamena je stigla.
„Iako je Dino imao bolju ponudu od Efesa, odlučio je da ostane kod nas. I potpisali smo Dejana Bodirogu koji je u tom momentu imao ponudu iz Bolonje. Mi smo dali znatno bolju i… Ostalo je istorija.“
Pokupio sam kofere pred majstoricu, znao sam da se ne vraćam
U toj istoriji igralo se finale između Olimpijakosa i Panatinaikosa. Domaći teren je bio zaista domaći teren, a Pirejci su imali petu utakmicu pred svojim navijačima.
„U prvenstvu je trebalo da ih dobijemo osam razlike da bismo bili prvi. I tada je izbila čuvena tuča, odnosno kada je Dino nokautirao vlasnikovog sina, Dimitrisa Janakopulosa. On je počeo da viče, Dino je udario… Nije znao koga je nokautirao. Tek je Patavukas, kapiten, rekao u svlačionici. Ja nisam to video. Bila je svetska frka! Ali, došli smo do finala. Svi su se već predali, jer nikada Panatinaikos nije dobio tamo. Pred poslednju, petu utakmicu, pokupio sam stvari iz kancelarije jer sam znao da idem iz kluba zbog te frke sa Dinom, ali i sa mojim pomoćnikom kada je predsednik tražio da ga sklonim, a ja sam ga zaštitio. Tu nema dalje, to je moja poslednja utakmica.“
Ali, bila je za sva vremena… I ne samo utakmica, već i trening pred polazak u Pirej.
„Poslali smo našeg DJ-a na utakmicu Olimpijakosa da snima kad oni navijaju. Onda je doneo taj snimak i ja sam mu odjednom dao signal da pusti. Igračima nije bilo jasno. Onda su šutirali pola sata uz taj zvuk. Ništa gledanje snimaka, ništa trening.“
Olimpijakos je poveo 26:13, navijači bili u transu, ali…
„Dino je izjednačio na 29:29 trojkom sa pola terena na isteku poluvremena! Taj ulazak u tunel je bio zanimljiv. Gurali smo se svi, navijači, redari… Bilo je 17.000 njihovih, 3.000 naših pristalica. Utakmica je nastavljena, bilo je gusto, ali je tada Đentile dao koš uz faul, pa Dejan koš i faul, na kraju Ikonomu…“
Raketa je bila usmerena ka našoj klupi
Subotić je zagrabio ka džepu…
„Padale su zaštitne ograde, ali ja sam izvadio tompus i pokazao našim navijačima. Šok! Tri godine kasnije, kada sam postao trener Olimpijakosa, pitao sam kako je moguće da nisu letele stolice, bombe… Kažu mi: ’Treneru, mi smo toliko bili šokirani da smo samo gledali ka semaforu.’ A u to vreme je stvarno bio haos. Na jednoj utakmici je raketa pogodila sudiju i zapalila mu gaće. A ta raketa je bila uperena ka našoj klupi, samo se sudija našao na putu. Tako nešto smo i očekivali, zato su se svi u klubu bili predali pred peti meč.“
Ipak, ništa nije moglo da opere taj udarac Rađe i to „odbijanje poslušnosti“ Subotića. Morao je da pronađe novi klub. Iza sebe je ostavio pobedničke navike.
„Najveće zasluge za ubijanje gubitničkog mentaliteta pripadaju Dinu, Bajronu i Dejanu. A onda je došao Željko Obradović. O njemu ne moramo da pričamo.“
U toj eri Obradovića u Panatinaikosu, Subotić se odlučio na potez koji se „ne prašta“. Preuzeo je 2002. godine Olimpijakos!
„Došao sam na pola sezone i igrali smo polufinale Kupa protiv PAO. To je ona utakmica kada je izbila tuča između Milana Tomića i Dejana Bodiroge. Osvojili smo taj Kup, ali kad sam otišao da igram pred navijačima Panatinaikosa, bilo je baš veselo. Letela su jaja, ne znam da li sveža ili pokvarena…“
Ovo ti je premija, a ovo zato što si bio fer
A Piksiju Subotiću nikako nije bila želja da se rastane od zelenih na ružan način.
„Sećam se, 30. maja se završavao ugovor. Menadžer je došao da mi uruči premiju za osvojeno prvenstvo. U drahmama. Jesu to bile velike novčanice, ali mnogo ih je nešto bilo. Izdvojio je dve gomile i rekao: ’Ovo ti je za premiju, a ovo ti je poslao predsednikov brat, Tanasis, jer si bio fer, nisi govorio ništa protiv kluba. To ti je poklon.“
Verovatno je taj način funkcionisanja razlog što o Pavlosu i Tanasisu Janakopulos i dalje svi govore u hvalospevima.
„Mnogo dobri ljudi. I strašno su voleli PAO. Pavlosova želja je bila da uzme i fudbalski klub, ali nisu mu dali. Pošteni su, sve su radili srcem. Ako su te voleli, to je bilo izuzetno jako. Zato mi je veoma žao što se to desilo između nas, ali morao sam da zaštitim pomoćnika. Sreo sam Pavlosa posle dve godine u jednom restoranu, izljubili smo se. I Tanasis me uvek pozdravljao. U srcu su mi ostali duboko urezani.“
Tu strast, na seb svojstven način, sada prenosi i Dimitris Janakopulos, vlasnik Panatinaikosa koji kao aktuelni šampion Evrolige ide na Fajnal-for Evrolige 2025. godine. A tada je bio vinovnik incidenta sa Rađom.
„Nastavio je tu bolesnu ljubav prema Panatinaikosu. Iako nekoliko godina nije ulagao, sada je dao ogromne pare. Meni se ne sviđa njegovo ponašanje, izjave nisu moj stil i apsolutno se ne slažem sa tim. Ali, evidentno je uradio šta je želeo. Hteo je da bude prvak, dovodi i produžava koga želi Uzeo je Slukasa za 9.000.000 evra, pa Nana, Atamana… U Panatinaikos ne možeš da dođeš slučajno kao trener. Moraš da osvojiš nešto. Čak i mene kada su dovodili, iako sam bio tek tri godine trener, mlad za tako veliku ekipu, osvojio sam Evrokup sa Arisom. Imao sam neki pedigre i tek posle sam shvatio da su me zato uzeli. A nije lako poterati Maljkovića. Trebalo je za to imati m..a.“
Na Fajnal-foru svi imaju 25%
Dva bivša kluba Slobodana Subotića – jedini trener koji je sedeo na obe klupe – sada su učesnici Fajnal-fora Evrolige.
„Ako se nađu u finalu…“, zastao je Subotić. „Tu će biti svašta! Ali, stvarno ne mogu da predvidim ni da li će proći u finale. Možda ima malo lakši posao Olimpijakos, ali na F4 je 25% za svaku ekipu. Dan, motivacija, sreća… Ako se nađu u finalu, iako je Olimpijakos dva puta dobio u Evroligi, to ništa ne znači. Kada bi mi ponudili da se kladim – ne bih smeo.“
Ne bi smeo i zbog Šarunasa Jasikevičijusa, trenera Fenerbahčea, koji je upijao od srpskih trenera, Svetislava Pešića, Željka Obradovića…
„Ima tu prgavost. Bio je takav i kao igrač. Ima motivaciju. Ima spiku. Kod njega ekipa ne može da se zaj…va. To je od uzeo od Željka i Pešića. Inače, te godine kada je osvojio sa Barselonom Evroligu, 2003, izgubio sam sa Olimpijakosom od njih u neizvesnoj završinici, inače bismo išli na Fajnal-for. Sakupio je veliko iskustvo – bio bog i car u Litvaniji, onda u Barseloni dobio neke šamare i sada je vrhunski u Feneru.“
U polufinalu će na Ergina Atamana. Kako njega ocenjuje Subotić?
„Oni ima šmek. I zna košarku. Pitali su me nedavno Grci da uporedim Barcokasa i Atamana. Rekao sam im da je za mene Barcokas među tri najbolja trenera Evrope, a Ataman među u pet. I rekao sam da mi se ne sviđa njegovo ponašanje. Video sam to protiv Arisa, kluba koji mnogo volim. Panatinaikos je vodio devet razlike, već je bilo gotovo, a on je slao igrače da postignu još koševa. Da sam ja bio trener Arisa, ne bih mu pružio ruku. I uvek su mu sudije krive. Ali, evidentno da je dobar trener. Iako je imao Micića, Larkina, sada Nana… Mada treba reći da do decembra prošle sezone, dok Nan nije došao, gubili su sve. Obradović nikada nije imao jednog igrača, već su svi imali svoje uloge.“
Željko – broj jedan, Barcokas u tri…
Ako je Barcokas broj tri, a Ataman pet, ko zauzima preostala mesta?
„Željko – No.1. Bio bi pre dve godine sigurno u finalu Evrolige da se nisu potukli u Madridu. Sigurno! Sviđa mi se Gordon Herbert iz Bajerna. Za četvrto mesto bi se potukli Mesina – koji je veliko ime, ali nije se mnogo pokazao u poslednje vreme – i Jasikevičijus.“
Slobodan Subotić je došao u Panatinaikos i prekinuo niz bez titula. Sada je, 27 godina kasnije, isto uradio u Saudijskoj Arabiji.
„Bio sam prvak sa ekipom Etihada, prvi put posle deset godina. Ušli smo i u finale Zapadne Azije, što je neverovatan rezultat i zato mi nude još dve godine ugovora. Videćemo. Sad idem malo do Istre, da se odmorim…“
Zasluženo. Treba se odmoriti i od ovih sećanja. A njih je još mnogo, mnogo…
Bonus video:
kluka4002
Koliko je proslo od toga a hos uvek je tako reci sveže u njihovoj glavama
davidpantelic80
Atamanu niko ne bi pruzio ruku,svi znamo kakav je