Košarkaška klinika “Dušan Ivković” okupila je u Beogradu trenere sa svih krajeva sveta, a među predavačima u dvorani Aleksandar Nikolić našla su se velika imena srpske i evropske košarke, ali i jedno poznato lice iz SAD.
Pored Saše Obradovića, Aleksandra Džikića, Dušana Alimpijevića i Janisa Sferopulosa, prisutnim trenerima je o košarkaškim principima u odbrani i napadu govorio američki stručnjak sa dugim stažom u NCAA, Bred Andervud.
Ovaj 61-godišnji stručnjak je sa puno žara prenosio svoje znanje prisutnima, a nakon gromoglasnog aplauza, izdvojio je nekoliko minuta i za srpske medije, među kojima se našao i Meridian sport.
Naravno, glavna tema razgovora sa Andervudom bila je balkanska petorka koju će od naredne NCAA sezone predvoditi na univerzitetu Ilinoj. Naime, boje ovog koledž tima će braniti Andrej Stojaković i Mihailo Petrović, te hrvatski blizanci Zvonimir i Tomislav Ivišić, kao i talentovani reprezentativac Crne Gore, David Mirković.
Andervud će u narednom periodu pokušati da im prenese svoju strast i što bolje ih obuči za sve što ih čeka u budućnosti.
“Nadam se. Volim ono što radim – imam najbolji posao na svetu. Radim sa mladim ljudima koji imaju želju, koji jure svoj san, koji žele da budu najbolji. Naš zadatak je da im obezbedimo sistem koji će im pomoći da napreduju. Ako jednog dana stignu do NBA lige ili postanu profesionalci, to je sjajno, ali suština je da im pomognemo da rastu. Na tome sam zahvalan“, rekao je iskusni stručnjak.
Velika vest u američkoj koledž košarci ovog leta bila je i da se sin legendarnog Peđe Stojakovića, Andrej, seli sa Kalifornije u Ilinoj.
“Ne volim da ga upoređujem s ocem. Peđa je, jasno, jedan od najboljih svih vremena – ne samo u Evropi, već i u NBA ligi. Bio je tri puta Ol-star. Andrej je drugačiji tip igrača. Možda nema šut kao njegov otac, ali je veoma atletski građen, snažan i ima odličnu fizičku predispoziciju. Više igra „na ulaz“ i agresivniji je s loptom. Po mom mišljenju, ima potencijal da postane NBA igrač i verujem da će jednog dana biti biran u prvoj rundi drafta.”
Mihailo Petrović je posle izuzetne sezone u redovima Mege odlučio da se okuša na koledžu, gde bi kao jedan od najiskusnijih trebalo da bude među liderima Andervudove ekipe.
“Takmičar, pobednik, izuzetno inteligentan. Diže nivo igre čitavog tima. Može da doda svaku loptu, pravi je majstor u pik-en-rol igri. Donosi sjajne odluke i uz sve to ima odličnu brzinu. Zbog toga stvara brojne prednosti u napadu i sjajno će se uklopiti sa našim visokim igračima – blizancima Ivišić i Mirkovićem.“
A kada se priča o srpskim igračima u SAD, ne može da se ne spomene najbolji – trostruki MVP NBA lige, Nikola Jokić.
“Neverovatan je. Njegove veštine i razumevanje igre savršeno se uklapaju i u NCAA i u NBA sistem. Njegova igra je dokaz da, kada imate znanje, tehniku i osnovne košarkaške principe – uspeh je univerzalan, bez obzira na to gde igrate. I to će se nastaviti.”
U superlativima je Andervud pričao i o srpskoj košarci, talentu sa kojim se susreo u Beogradu – kako među igračima, tako i među trenerima.
“Beograd ima neverovatne igrače, ogroman talenat. Podjednako sam impresioniran i trenerima. Nivo trenerskog znanja je među najboljima na svetu. Oni zaista pristupaju svom poslu kao učitelji – i to je sjajno. Tako se igrači razvijaju, kroz osnove i temeljne stvari. Ovi treneri su odlično obučeni i bila mi je čast što sam imao priliku da budem ovde.”
Činjenica da sve veći broj igrača iz Srbije i Evrope odlazi put SAD i NCAA velikim delom je vezana i za NIL ugovore, koji omogućavaju koledžima da plaćaju igrače.
“Veliki sam pobornik NIL sistema. Igrači zaslužuju pravo da zarađuju od svog imena, izgleda i popularnosti. To je otvorilo vrata mnogim mogućnostima, posebno kada je reč o tome da im se pruži više od samih stipendija. Svet se menja. I u Sjedinjenim Državama i u NCAA još uvek se prilagođavamo, ali sve ide u pravcu razvoja igre. Koledž košarka nikada nije bila jača, a dolazak igrača iz Evrope dodatno je obogatio kvalitet.”
Svedoci smo velikog broja odlazaka iz srpske košarke u Ameriku – od Petrovića, preko Ilije Milijaševića, Filipa Jovića, Andreja Kostića…
Pitanje se nameće da li nas u budućnosti čeka i talas odlazaka srpskih trenera u NCAA?
“Zašto da ne? Mislim da je to samo pitanje vremena. Ovde imaju sjajan sistem. Pogledajte NBA – najbolji igrači današnjice dolaze iz Evrope. Dakle, neko ih je trenirao i pripremao. Verujem da će se u budućnosti i srpski treneri sve češće viđati u NCAA košarci“, zaključio je Bred Andervud.
Bonus video:



davidpantelic80
Andreju treba jos puno puno rada da bi bar malo ličio na oca