Crvena zvezda ide na noge Valensiji – timu koji je kod kuće izgubio meču sa Bilbaom.
Partizan u drugom meču duplog kola Evrolige dočekuje Milano – ekipu koja je trenutno osmoplasirana u Seriji A i koja je poražena u duelu sa Sasarijem prethodnog vikenda.
EKSKLUZIVNO: Preuzmi najveći BONUS DOBRODOŠLICE OD 5.000 RSD + 10 POKLON WIN&GO RUNDI potpuno besplatno – registruj se na sajtu meridianbet.rs ili putem mobilne aplikacije.
A i crno-beli su treći na tabeli ABA, iza Igokee.
Mnogo je iznenađenja ove sezone u evropskoj košarci, ali trenutno najprijatnije – osim baš tima iz Laktaša koji kaska samo za Zvezdom u regionalnom takmičenju – jeste nemački Kemnic. U Bundesligi, ovaj tim iz grada koji se nalazio na istočnoj strani Zida, ima samo jedan poraz u deset utakmica.
Alba i Bajern nisu odigrali svoj veliki derbi, ali čak i da jesu, ovi evroligaši ne bi mogli da priprete „Najnersima“. Ne bi mogli ni drugoplasiranom Ulmu, aktuelnom šampionu Nemačke, odnosno Bonu i Ludvigsburgu, timovima koji su godinama na najvišem nivou u Bundesligi ili Ligi šampiona.
Panatinaikos je jedini tim neporažen u domaćim (regionalnim) šampionatima ove sezone. Po jedan neuspeh imaju Real, Efes, Monako, CSKA, Crvena zvezda i – Kemnic.
Kada smo za objašnjenje pozvali ljude koji godinama rade u nemačkoj košarci, čuli smo da je trener – Argentinac Rodrigo Pastore – „opasan“ i da je mnogo godina tamo (od 2015. nije menjao mesto). Da uvek imaju dobre strance, da godinama igraju zajedno, a da kada neki igrač ode – brzo se vrati i sve se nastavlja po starom. Da imaju veoma, veoma neugodan domaći teren…
I da je kondicioni trener – Srbin!
Marko Stanojević je u septembru bio na Balkonu, kao deo štaba Svetislava Pešića u reprezentaciji koja je osvojila srebro, a sada u Kemnicu, sudeći po radosnom glasu koji se javio na telefon, nastavlja da uživa.
„I meni je bilo iznenađujuće kada su me pozvali, jer je stigla preporuka sa više strana“, priča Stanojević dok se vozi gradom koji je nekada sa istoka gledao na Berlinski zid. „Skaut koji radi za klub je, bivši igrač. Tražili su kondicionog trenera, došli do Luke Svilara koji je radio, između ostalog, u Baskoniji i on me je preporučio. Imponovalo mi je. Ušao sam u pregovore sa njima, predstavili su mi projekat, očekivanja, ambicije…“
Savršen uvod… Dakle, šta su rekli kondicionom treneru kada su mu predstavljali ambicije? Da će iza sebe ostaviti Bajern, Albu, Ulm, Bon…
„Isto su kazali meni što i svim pojačanjima kada su ih potpisivali, kao i navijačima – da je cilj biti u najbolja četiri tima u svim takmičenjima! Veoma jasno. Veliki je uspeh što smo ispred ostalih, ali počevši od glavnog trenera, pa preko svih nas, trudimo se da ostanemo na zemlji.“
Eto odgovora. Kemnic je iznenađenje, možda, za nas, ali su ti ljudi jasno znali koliko mogu kada su formirali tim. Posebno je trener znao, jer on odande ne mrda.
„Deo je kluba već desetak godina, što je velika stvar. Došao je iz nižeg ranga u najviši, već je legenda kluba – iako on nema šanse to da prizna“, smeši se Stanojević. „Gradi se imidž kluba, vizija se sprovodi besprekorno. Sve je kako bi trebalo da bude.“
Tako je i za mladog, 29-godišnjeg kondicionog trenera. U gradu od 250 hiljada stanovnika, na granici sa Češkom, primećuje da se ulaže mnogo kako bi se Kemnic modernizovao nakon boravka sa „one strane“ Zida. Ipak, taj „istočniji“ mentalitet doprinosi pobedama kluba.
„Naši navijači su definitivno specifični, drugačiji. Imao vreo domaći teren, posebno za nemačku ligu. Dolazim iz Srbije, znam šta su navijači i, iako ne mogu da se porede sa našim, za standarde Bundeslige su izuzetni. Ceo klub vozi ta emocija.“
Stidljivo će mladi trener rodom iz Požege priznati da je i srebrna medalja osvojena na Svetskom prvenstvu doprinela da ga u malom-velikom klubu kakav je Kemnic drugačije gledaju.
„Ima toga, verovatno, ali ja od samog starta gledam Kemnic i reprezentaciju, što se tiče mog rada, jednako. Nema razlike kakav ću pristup imati. Osećam ’malkice’ veće poštovanje. Težina koju nosi sama činjenica da sam bio deo velike reprezentacije Srbije, plus osvojeno srebro…“
Tu negde Stanojević ima pomešana osećanja. Nije bio u Manili…
„Bio sam drugi kondicioni trener, odradili smo cele pripreme sa reprezentacijom i bili uz tim do Akropolis kupa. U međuvremenu smo priljučili dvojicu kolega kako bismo krenuli da radimo sa klubovima, tako da smo propustili Svetsko prvenstvo. Srećom dobio sam priliku da budem na Balkonu, što Marko Sekulić, prvi kondicioni, nije mogao. Srećni smo i zbog momaka koji su otišli umesto nas. Mi smo uživali i na Evropskom prvenstvu kada nije bilo toliko uspešno. To je reprezentacija…“
Prvi Stojanovićev posao bila je praksa u kadetima Crvene zvezde, koje je tada vodio Vlada Jovanović, sadašnji trener Igokee.
„On me povukao u FMP, da volontiram. Zelen ubran sa fakulteta. Dugujem mu neizmernu zahvalnost, treba povući nekog klinca. Bili smo zajedno četiri godine, posle čega sam malo ušao u tenis, a onda stigao kod Sekulića u Megu. Prelepo prijateljstvo, rad u Megi, a onda i reprezentaciji. Priključio sam se Budućnosti, tada sa drugim Vladom Jovanovićem…“
Sve do Kemnica, lidera Nemačke. Tima koji ima sve što je potrebno da bude iznenađenje. Ima i srebrnog kondicionog trenera.
Bonus video:
dorde
Posebno mi je drago sto ovako autsajderski tim razbija u njihovoj Bundes kosarkaskoj ligi!!!!