Stajali su Željko Obradović i Dimitris Itudis na terenu, okruženi momcima u markerima. Kao nekada. Kao u najtrofejnijim godinama Panatinaikosa. Stajali su i dopunjavali jedan drugog, što je delovalo toliko prirodno da je bilo simpatično.
U to slavno vreme atinskih zelenih, Obradović je bio šef, Itudis pomoćnik. Sada su rivali, srpski stručnjak je na klupi Partizana, grčki strateg u Hapoelu iz Tel Aviva. Ipak, ostavljali su utisak da bi rado ponovo krenuli zajedno, na svakom treningu.
Meridian sport ti donosi BONUS DOBRODOŠLICE – do 6.500 DINARA uz dva dana igre bez depozita!
Željko je ćutao, dok je Dimitris pričao…
Onda bi trofejni Grk dodao, ako ima „kouč“ nešto da doda… Obradović je odmahnuo glavom. Međutim, već posle prve dve sekunde, prekinuo je vežbu. Primetio je da nešto nije kako treba u kretnji igrača.
„Problem evropske košarke, prema mom mišljenju, jeste što se igrači ne kreću kad se reše lopte“, pričao je Obradović dok su ga iz prvog reda gledali Darko Rajaković, Dušan Alimpićević, Janis Sferopulos… I Dejan Bodiroga, koji je prolazio kroz ove lekcije nekada davno, u istom gradu, okružen istim bojama.
Trener Partizana bi zaustavljao napade, a posle jednog je Itudis poželeo da objasni prisutnima:
„Trener Obradović želi da ispravi spejsing, napad… Želi sve da ispravi. U predsezoni to ponavljamo bezbroj puta, igrači se bune, ali neka urade dobro i nikad više nećemo ponoviti. Jer, kada krenu utakmice, neće biti takvih ponavljanja“, pričao je Itudis.
„Tako je“, dodao je srpski stručnjak.
„On je dobar šuter, vidi kolike su ti ruke… Izađi mu“, pričao je Itudis, dok je Obradović napadu vikao: „Bravo, dobar šut!“
Krenule su dve četvorke, preko celog terena, nakon lekcija prodora, pasa više, „klouz-auta“…
Posle prve vežbe – verovali ili ne – dobili su aplauze svih prisutnih. Jednostavno, sve je bilo dobro. Sve je bilo jednostavno.
„Excellent”, vikao je Obradović, a onda na srpskom jeziku poručio Itudisu.
„Ej, znaju da igraju!“
Brzo se sve promenilo. Čuo se zvižduk koji je zaustavio akciju.
„Nikada! Nikada ovakvo dodavanje“, poručio je Obradović, uzeo loptu i onda rekao kako on najviše voli kuda napadač iz ćoška, posle „klouz-auta“, treba da ide nakon driblinga. Krenula je i igra pet na pet, sve je postajalo još prirodnije, dok su se dvojica mozgova nadovezila… Dok bi Itudis pričao svima, Obradović je odlazio do igrača individualno i šaputao im šta bi trebalo da rade kako ne bi smetao kolegi. Problem je što je imao mikrofon, pa su svi mogli da ga čuju. Svi su mogli da čuju da mu je stalo da taj momak kog prvi i možda poslednji put vidi u životu, koji je došao da bi pomogao trenerski seminar, nauči ispravno.
“Ovako je na treninzima, u Partizanu. Uvek ista greška. Dodaju ovako…”, prepoznao je Obradović nešto u kretnji lopte u napadu što očigledno često vidi u Maloj Areni.
Obradović se zahvalio i Bodirogi koji je sedeo u prvom redu, dodavši da su za njega ove akcije iznenađenje jer je u njegovo vreme akcija bila da se doda njemu i to je to.
Inače, naziv predavanja bio je „Panatinaikosov napad i odbrana“ u vreme kada su oni vodili. Ali, ovo je lekcija za svaki tim, u svakom trenutku.
Delovalo je da dvojica giganata uživaju. Svi koji su bili u OAKA svakako jesu.
“Baš ovako je bilo na treningu PAO, ja bih pričao, a Dimitris bi govorio nešto drugo, nema veze što sam ja bio glavni trener”, obratio se Obradović prisutnima pre nego što je svako otišao sa svojom petorkom i “tajno” poručio šta se očekuje od njih. OAKA arenom su odzvanjala šaputanja.
Bonus video:
vanicdusan01
Između njih dvojice je neraskidivo prijateljstvo i velika količina iskustva koju su voljni da prenesu igračima.
davidpantelic80
Zoc i Itudis su neraskidiv spoj