Prethodnog leta kada je Radnički sklapao ekipu, teško je moglo da se garantuje da će sigurno taj tim napasti oba trofeja. Iako su i prošle sezone imali šampionske ambicije, tada se nisu ostvarile… Ostali su bez finala u oba domaća takmičenja. Posle toga doživeli su mnogo promena, igrači koji su stigli na papiru nisu delovali mnogo jače nego oni koji su bili tu prošle sezone… Ali, bilo je među njim povratnika koji su došli kako bi uradili ono što ranije nisu. Došli su da vrate trofej u Kragujevac! Sada može da se kaže da su stigla prava pojačanja i da je očigledno sklopljen šampionski mozaik, pa se od sinoć u Kragujevcu slavi dupla kruna.
Na terenu je došlo do izražaja iskustvo, a posebno upada u oči to što startna postava gotovo da nije izlazila iz igre. Momci koji su izneli pet utakmica finalne serije, izneli su zapravo celu sezonu. Na klupi su bili klinci 2008, 2009. godište koji su sigurno uživali, ali jasno je da nisu mogli mnogo da pomognu, sem na treningu.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
Neprocenjivi značaj za ekipu imao je Ivan Kostić. O njemu je već sve ispričano i napisano. Iskusni dizač sa reprezentativnim iskustvom nosio je tim drugu godinu za redom. Bio je velika snaga Radničkog i pravio je razliku. Čak i u finalu kada je delovalo da dolazi umor do izražaja, uspevao je da ubedi saigrače da imaju još koji atom snage za taj presudni udarac…
Uz njega u postavi je kao i prethodne takmičarske godine ostao i libero Dušan Jović. Zapravo, baš on je i Kostiću mogao najviše da olakša posao. Držao je prijem na visokom nivou, davao energiju i sigurnost.
Svi ostali igrači su stigli prethodnog leta… Na poziciji primača doveli su Milutina Nejića i Ivana Ćirovića, srednje blokere Vladimira Gajovića i Dušana Lopara, kao i korektora Milana Krstića.
Pre njih tu su bili Vuk Ivanković, Filip Stoilović, Dejvid Krastev, Mirko Radević, Vuk Milutinović, Nikola Goić…
Ako se pronalizira učinak dovedenih pojačanja može da se kaže defintivno da je Radnički pogodio sedmicu na lutriji.
Krstić se vratio u klub posle epizode u Egiptu (bio je u Kragujevcu prethodno od 2016-2020), Nejić se takođe vratio u KG (bio je tu tokom sezone 2020-2021) ovog puta posle misije u Kataru, a među povratnicima je i Dušan Lopar koji je stigao posle titule u Crvenoj zvezdi.
Ćirović je došao iz Borca (Starčevo), a Gajović iz Ribnice.
Svaki od njih ostavio je veliki trag u osvajanju duple krune, koja je prvi put u istoriji stigla u Kragujevac. Poslednji put Kup su osvojili 2008, a titulu 2010. godine.
Milutin Nejić je davao ekipi potrebno samopouzdanje. Uvek je njegov govor tela bio takav kao da je spreman da svakog dana igra finale… Čak i kad padne i pogreši, uzdizao se brzinom svetlosti. Na njega je Kostić uvek mogao da se osloni, procenti napada su uglavnom bili veoma visoki, prijem dobar, servis napadački… Kompletan igrač sa iskustvom bio je dragocen za Radnički ove godine.
Sa njim u dijagonali igrao je odbojkaš čije je ime bilo verovatno najmanje poznato ljubiteljima odbojke jer je došao iz Starčeva. Ivan Ćirović je uskočio u iskusnu postavu i dao doprinos. Izborio se sa velikim pritiskom, imao je i uspone i padove, ali završio sezonu kao šampion. Napredovao je i može da bude ponosan zbog svega što je uradio.
“Dejan Brđović bi bio ponosan kad bi video u kakvog je čoveka Aleksa izrastao”
Na poziciji srednjeg blokera Dušan Lopar je uspeo da odbrani krunu. Zapravo prošle godine je u Zvezdi postao šampion i to posle zanimljive situacije. Počeo je sezonu u Partizanu iz Bača, a poziv sa Marakane mu je stigao kada se povredio Veljko Boharev. Prihvatio je i napravio pravu stvar. Sad je došao u Kragujevac i uzeo duplu krunu. Vezao je treću šampionsku titulu pošto je pre Zvezde bio prvak u Bugarskoj Neftohimikom. Posle te tri sezone parola je: Pozovite Lopara ako želite titulu!
Drugi srednji bloker bio je mnogo manje iskusni Vladimir Gajović. A kakvu je sezonu imao odbojkaš rođen 2000. godine dovoljno govori što za njega nema pauze jer nastavlja priču sa reprezentacijom. Njegovo ime našlo se na spisku selektora Georgea Krecua. Poseban doprinos dao je kada se sve rešavalo u majstorici. Ostvario je učinak od 10 poena u bloku (16 ukupno) i tako poručio Novosađanima da im više nema prolaza.
Za kraj – Milan Krstić. Korektor koji je nekada sam odlučio na ovu poziciju da pređe sa srednjeg blokera. Očigledno da nije pogrešio… Bila je velika odgovornost na njemu, ali izneo je to junački. Mnogo lopti, mnogo teških napada, mnogo skokova… Gotovo bez izmene, non stop je morao da bude na visini zadatka da bi Radnički pobeđivao. Na kraju može samo da bude srećan što se vratio u Kragujevac i konačno uzeo trofej. Prethodna epizoda koja je trajala četiri godine nije bila ni blizu uspešna kao ova. Srećom, vratio se da završi ono što ranije nije uspeo.
Sve ove momke sa klupe je vodio Aleksa Brđović. Za njega je Radnički nešto više od običnog kluba… Tu je nekada njegov otac ostavljao veliki trag, a sada je sličnu stvar uradio on. Tek mu je 31 godina, a već ima dva trofeja u džepu. Sigurno da je želeo da igračka karijera traje duže, ali teško da je mogao da zamisli da će trenerska već na početku biti ovako uspešna…
Zajedno sa njim ekipu je vodio asistent i nekadašnji odbojkaš Radničkog Nemanja Opačić. Baš on je bio u ekipi kada je 2010. uzeta poslednja titula, a sada se samo podsetio kako to izgleda…
Sada je vreme da se slavi, a vrlo brzo će se praviti i planovi za narednu sezonu. Kragujevac je položio ispit kako na terenu tako i na tribinama. Sigurno da jedva čeka naredne izazove.
Bonus video:
stanko.trkulja
Neočekivano ispade, pritom u kratkom vremenskom intervalu da su sklopili kockice baš kako treba
kluka4002
Pun pogodak su pojačanja i pvako su igrali sjajno ali ovo je mislim bilo oni malo sto im je falilo da budu savrseni ,kakva sezona za njih auuu