Često u odbojkaškim krugovima može da se čuje: ‘Pa lako je Radničkom kad ima Kostića‘. Kapiten Kragujevčana tokom poslednje dve sezone apsolutno pravi razliku na domaćim terenima. Statistika pokazuje da njegova ekipa nekad završava mečeve sa 60 ili 70 odsto realizacije, što dovoljno govori kakvu distribuciju lopte ima… Naravno, za takav napad potrebni su mu i kvalitetni poenteri, ali jasno je da im dobro dizanje odradi nekad i više od pola posla.
Ivan Kostić se nije pojavio odjednom, naprotiv… Ima 37 godina, igrao je i za Partizan, Mladi radnik, Spartak Ljig, Vojvodinu… Nosio je dres rumunskih klubova. Bio je i reprezentativac. Ali, čini se da o njemu nikada ranije nisu pričani toliki hvalospevi, kao što je to slučaj sada.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
“Očigledno je to tako kad je reč o dizačima. S godinama dođe iskustvo do izražaja. U nekim situacijama kada si mlađi ne mogu lako da se savladaju emocije… A kad si stariji – naravno ako je fizička sprema dobra i telo može da izdrži – onda dolazi do boljih partija. Generalno, svi dizači su bolji u poznim godinama. Kod mene očigledno sad taj rad dolazi na naplatu. Malo kasnije, ali eto…“, ispričao je na početku razgovora za Meridian Sport kapiten Radničkog Ivan Kostić, koji će večeras povesti ekipu u napad na duplu krunu.
Bio je deo seniorske reprezentacije 2015. i 2018. godine, ali veći trag nije uspeo da ostavi. U sadašnjoj situaciji deluje da bi dizač njegovog kvaliteta bio dragocen za Srbiju…
“Zahvalan sam i za te dve godine. Nemam pojma zašto nije bilo duže… Nisam se ni pitao mnogo. Kada me zovu – zovu, kad ne zovu – to je to. Ne pravim previše polemike oko toga. Verovatno se neke kockice nisu poklapale. Tek tokom poslednjih godina pričaju o meni na ovaj način… Ukratko objašnjenje – nekad sam bio premlad, a sada sam prestar. Tako se nekako namestilo“.
Zanimljivo, njegov kvalitet nije promakao Nikoli Grbiću – čoveku koga smatraju jednim od najboljih dizača svih vremena, olimpijskom šampionu i legendi srpske odbojke.
“On je 2015. godine postao selektor i tada me zvao. To je bilo posle sezone u Partizanu. Išao sam na pripreme B reprezentacije, igrale su se tada Evropske olimpijske igre. Nisam prošao u tim za to takmičenje, ali me Nikola pozvao u seniorsku A selekciju, koja se spremala za Svetsku ligu. Hteo je da vidi šta i kako, da isproba… Tad sam ostao u ekipi, igrali smo Svetsku ligu i osvojili srebrnu medalju. Posle mnogo godina u Svetskoj ligi je stigla medalja, tako da je to bio uspeh i pored poraza u finalu“.
Naredna prilika je bila na Svetskom prvenstvu 2018. godine, kada je Srbiji za dlaku izmaklo odličje.
“Aleksa Brđović je prestao sa odbojkom zbog zdrastvenih problema, tako da su tražili rešenje za drugog dizača uz Jovovića, pa su mene vratili… Bio sam još tad. Kad je on prestao, smenjivali smo se Maksim Buculjević i ja“.
Iako je očigledno imao reprezentativni potencijal mnogo veći od prosečnog igrača u našoj zemlji, karijera mu nije sve vreme išla uzlaznom putanjom. Kostić je u Srbiji promenio nekoliko klubova – nekad je bio u borbi za titulu kao sada, a nekad u borbi za opstanak…
“Ja sam tražio sebe. To je ono kada si mlad – neke stvari ne znaš, nema ko da te usmeri… Imaš neki svoj plan koji možda ne deluje da je pravi. A tebi u tom trenutku izgleda da jeste. Imao sam neke odluke, tražio sam više minutaže, pa sam išao u slabije timove… Mislim da je to dobro ispalo, karakter mi je jačao. Kad prođeš kroz razne stvari, kao i u životu generalno… Igrao sam od najboljih do klubova koji se bore za opstanak. Bio sam i na dnu i na vrhu u srpskoj ligi. Znaš kako je… Ako ništa drugo – jača ti karakter“.
Preko granice je stigao samo do Rumunije, ali ne žali zbog toga.
“Nisam toliko razmišljao o inostranstvu… Bio sam u Rumuniji dugo, igrao sam četiri godine u istom klubu. Uvek sam gledao da idem gde me žele. Bio sam tamo zadovoljan, tako da ne žalim previše… Reprezentacija mi je uvek bila taj neki san. To mora, kako god, a za klubove mi je bilo važno samo da odem u neku sredinu gde ću dobro da se osećam. Kao što su mi rekli nekad – nešto mora i da ti se namesti. U nekom trenutku gde sam ja želeo da idem, nije se nameštalo, tako da…“.
Sada ima 37 godina, ali ne deluje kao igrač kome je kraj karijere blizu…
“Vidim sebe u odbojci dok god mi se bude igralo. Dok god budem imao želju za treniranjem i igrom i dok god bude ličilo na nešto ja ću igrati. Ne pravim dugoročne planove“.
Kad sumira sve što je do sada postigao – na pamet mu dolaze neki bolni porazi, koji su zapečaćeni u sećanju.
“Pa, ima mnogo tih trenutaka, finala… Pamti se zauvek, više se pamte, nažalost, porazi… U reprezentaciji na SP 2018. mi je najbolnije to četvrto mesto. Nisam ja tu igrao toliko, ali smo se prilično namučili svi. Bilo je veoma teško i naporno, mnogo smo dobrih stvari uradili i na kraju smo eto završili četvrti. To najviše pamtim“.
U PREGOVORIMA SAM SA RADNIČKIM
U srpsku odbojku vratio se 2023. godine, kada je dres Steaue zamenio opremom Radničkog.
“Vratio sam se posle poziva Vulovića. On me više godina zvao da dođem, ali tad su se poklopile neke stvari. Postojala je moja želja da se vratim te godine jer su deca već odrasla i bilo je vreme da u Srbiji krenu u školu. Namestilo se više stvari i pokazalo se kao pogodak“.
“Dejan Brđović bi bio ponosan kad bi video u kakvog je čoveka Aleksa izrastao”
Veoma dobru saradnju je sklopio sa Brđovićem, koji jeste mlađi od njega, ali činjenica da su igrali na istoj poziciji je nešto što iskače u prvi plan.
“Jeste, to je velika prednost, razume me prilično… I prošle godine smo imali odličnu saradnju, a sada smo samo produžili. Prezadovoljan sam, vidi se i po rezultatima i generalno po mojoj igri. Oseti se kakva je saradnja“.
Već dve godine je u Kragujevcu, a postoji mogućnost da mandat traje još duže.
“Ističe mi ugovor, ali u pregovorima smo. Videćemo… Mislim da klub ima želju da nas sve zadrži. Stvarno nam je atmosfera sjajna. U odnosu na prošlu sezonu iz prve postave smo ostali samo Jović i ja – skupili smo se sa svih strana, ali poklopili smo se. Velika je stvar kada tek sastaviš ekipu a dođeš do ovakvog uspeha. Obično treba neki period da se zbliže ljude i nauče svašta jedno o drugom – i igrački i ovako. Mi smo se kao ljudi baš brzo našli i rezultati su tu“.
Sa mlađim saigračima se veoma dobro uklopio.
“Spuštam se na taj nivo i nije mi teško. Prilagođavam se“, uz osmeh konstatuje Ivan.
Porodica mu sa tribina daje veliku podršku i uliva pozitivnu energiju. Deca su mu najveći navijači…
“Veoma mi je bitno što su tu uz mene. To je nova draž u ovim godinama. Veliki su, dolaze kad god mogu. Svesni su šta tata radi i sad su već u godinama kada mogu da pamte. Mnogo mi je drago što su doživeli sve ono u Kragujevcu na finalu Kupa“.
TU JE TITULA – NADOMAK RUKE
Sličan spektakl može da se ponovi. Radnički večeras protiv Vojvodine kreće u napad na titulu, prvu posle 15 godina… U polufinalu su Kragujevčani lako izašli na kraj sa Dubočicom, koja je bila najveći hit sezone.
“Oni su stvarno bili neki period iznenađenje, pa su nastavili da igraju na istom nivou i zasluženo su stigli tu gde jesu. Čestitam im na tome. Mi smo shvatili ozbiljnost tih mečeva posle veoma teškog četvrtfinala sa Suboticom. Takav je ove godine plej-of, sve ekipe su veoma dobre. Dubočica se verovatno malo i umorila, videlo se da su mnogo grešili, posebno na prvoj utakmici“.
Mnogo više problema Radničkom je napravio Spartak u četvrtfinalu, iako je to bio duel lidera sa osmoplasiranim timom. Istina, bilo je zdrastvenih problema u redovima kluba iz Šumadije.
“Bilo je, ali… Bez obzira na to, znali smo da je Spartak dobar tim, znali smo da su oni s vremena na vreme pokazivali potencijal, pa se rezultatski njihov kvalitet realan nije video. Završili su kao osmi, ali znalo se koliko su opasni. Pokazali su to, igrali su sjajno, a mi smo morali ozbiljno da se pomučimo“.
Finale Kupa, dva meseca kasnije i finale prvenstva… Sezona za pamćenje, definitivno.
“Velika stvar za Radnički. U jednom trenutku smo došli do vodećih pozicija na tabeli i održavali smo taj kontinuitet do kraja ligaškog dela, zaključno sa Kupom. Bilo nam je veoma važno da pokažemo da nije bilo slučajno. I taj Kup i prvo mesto na tabeli… Lepo je što smo došli do finala. I do sada smo uvek gledali naš deo terena, da radimo ono što treba… Ako nešto nije u redu u hodu to ispravljamo. Tu je titula, nadomak ruke, ali svesni smo da ima još mnogo da se igra“.
Prošlo je dovoljno vremena da se slegnu utisci iz finala Kupa. Tada su Kragujevčani u prepunoj dvorani ‘Jezero’ proslavljali trofej… Sigurno da isto slavlje žele da ponove i sada. Iz ove perspektive Ivan je još zadovoljniji zbog ostvarenog uspeha. On je na kraju proglašen za MVP finala.
“Posle nekog vremena kad sagledam kako je sve bilo – atmsfera, publika, organizacija… Fantastično… Obično se posle takvih rezultat dešavaju i fizički i mentalni padovi, ali mi smo brzo posle toga uspeli da se izdignemo i vratimo na pravi kolosek. Proslavili smo, nije nas uljuljkalo, nego smo se vratili da radimo jako na treningu. Svi imamo glad za dokazivanjem“, podvukao je Ivan Kostić.
FINALE PLEJ-OFA ZA ODBOJKAŠE
Četvrtak
19.00: Radnički – Vojvodina
***serija se igra dok jedna ekipa ne dođe do tri pobede
Bonus video:
neda.kerkez
Sam je rekao da je za njegovu poziciju iskustvo najvažnije i da tek sa godinama postaju sve bolji, zato se sad zna za njega i govori o njemu.