Srđan Blagojević je prvog dana 2025. godine došao u Partizan svestan tereta koji nosi preuzimanje velikog kluba u sezoni koju je na klupi započeo Aleksandar Stanojević, a nastavio Savo Milošević.
Stručnjak koji je sazerevao na terenima malih velikih beogradskih klubova, trenerske kvalitete potvrdio je u Kazahstanu gde je Aktau doveo do vrha, zatim Astani doneo trofej. Gazda Astane prekomandovao ga je potom u Debrecin. A kako je tamo radio pokazuje da je izabran za trenera godine u Mađarskoj.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
Rezultatski gledano zadatak koji je postavljen pred Blagojevića je ispunjen. U superligaškom delu pre plejofa crno-beli nisu osetili gorčinu poraza (šest pobeda, četiri remija), drugo mesto koje vodi u Evropu zacementirano je još na startu plej-ofa, a da je bilo više sreće u penal seriji ne bi u Kupu stali u četvrtfinalu.
Sa druge strane učinak trenera ne može da se gleda samo po prostom zbiru bodova. Specifičnu težinu Blagojevićevom radu daje to što je cilj ostvaren sa Dragojevićem, Ugrešićem, Roganovićem, Jovanovićem, Simićem, Trifunovićem, Ilićem, Alilovićem, Miloševićem, Stjepanovićem, Vukotićem… Preciznije, sa izuzetkom dva leta starijeg Vukotića, momcima koji još nisu ili su tek prestali da budu tinejdžeri… Kao i to što je igra crno-belih dobila obrise trenerove filozofije – dosta trčanja, visok presing, posedu…
Posle tačno 140 dana na klupi Partizana, zamolili smo Blagojevića da za Meridian sport sumira utiske urađenog u ovoj polusezoni. Mada mu susreti sa medijima nisu najomiljeniji deo posla, prihvatio je uz naglasak da će analize praviti tek po završetku meča sa Vojvodinom. I prvo ih, kako to red nalaže, dostaviti rukovodiocima kluba.
„Generalno, kad bismo analizirali ovo što smo prošli u proteklih šest meseci, morali bismo da posmatramo kroz različite ulove. Prvo kroz klasičan rezultatski ugao, gde je bilo pozitivnih, naravno kao i u svakom poslu i onih ne toliko pozitivnih. Bitno je, međutim, da se posmatra i kroz prizmu početne tačke sa koje smo krenuli, odnosno da vidimo dužinu puta koju smo prešli od momenta kada smo krenuli da radimo zajedno.”, počinje Blagojević priču za Meridian sport.
Ukazujući da u celu formulu treba takođe uključiti specifične okolnosti u kojima se klub nalazi i nastavlja:
„Što se tiče tog nekog pukog rezultatskog dela možemo da kažemo da smo zadovoljni zato što smo ostvarili osnovni cilj koji je postavljen pred nas. Imali smo zadatak da obezbedimo drugo mesto i uspeli smo da ga ostvarimo, prilično sigurno, mogu da kažem već u završnici superligaškog dela. Drugi deo, Kup ostaje kao bolna tačka, s obzirom da smo imali neke ambicije da dođemo do same završnice. Ispali smo od TSC-a posle 24 izvedena penala, u vrlo dramatičnoj utakmici. Na žalost ispalo je tako, a možda je moglo da bude bolje.”
Ističe da je bio potpuno svestan u kakvu sredinu dolazi i koji će se problemi javiti. Na pitanje da li je on zadovoljan urađenim, odgovorio je bez premišljanja:
„Sebi sam najveći sam kritičar. Perfekcionista sam i uvek se trudim da sve uradimo na najbolji mogući način, da uradimo najviše što možemo. Uvek sebi postavljam pitanje da li je nešto možda moglo drugačije, više… Zajedno sa stručnim štabom, igračima i upravom potrudio sam se da sve što je u mojoj moći, znanje i sve ono što imam da ponudim primenimo na terenu i dođemo do rezultata. Za koji smatram da je vrlo korektan imajući u vidu sve okolnosti u kojima smo funkcionisali i trenutno stanje. Svakako postoji određeni prostor da je nešto moglo bolje da se uradi, pogotovo na planu uticaja na kvalitet igre, to jest implementaciju onoga što smatram da bi Partizan trebalo da radi na terenu. Ali, postoje neki objektivni i subjektivni faktori koji su uticali da to ne bude na 100 odsto”.
I pre nego što je ostvaren cilj, Blagojević je odlučio da u vatru ubaci mlade igrače. Krenuo je u bitke sa onima za koje je bio svestan da će u budućnosti dobijati ratove za Partizan.
„Kad smo počinjali, prezentovano mi je da je želja i plan uprave kluba da se kroz proces intenzivnijeg uključivanja mladih igrača revitalizuje omladinska škola. Zato što se u prethodnom periodu kvalitetan rad u omladinskoj školi koji je krasio Partizan u velikoj meri urušio. Prvi korak bio je uključivanje mladih koji su trenutno u omladinskoj školi i to je jednoj velikoj meri urađeno. Sam podatak da smo od svih timova koji su u plej-ofu drugi po minutima mladih govori koliki smo značaj posvetili omladinskoj školi i razvoju mladih. Nije samo stvar u tim pukim minutima, već i napretku određenog broja igrača. Par imena se iskristalisalo i za razliku od januara imamo neku ozbiljniju sliku ko bi mogao da predstavlja perspektivu. Poslovičnu sam oprezan sa mladim igračima, tu treba da budeš vrlo pametan. Njihove granice se ne znaju, ali vrlo lako mogu i da odu na drugu stranu. Zato bih poslao poruku njima i svima oko njih da im tek predstoji mnogo posla, treba se baviti njima i naravno imati strpljenja. A oni treba da pokažu rešenost da uspeju i ozbiljnost.”
Pričajući o derbijima, prvom u kom je Partizan bio prežaljen, pa hvaljen i drugom u kom je pobeda iskliznula iz ruku, ističe:
„Trener kada ima rezultat, onda može da priča. Jer ako u nekom trenutku nema rezultat, sve što kaže makar bio i u pravu i imalo smisla to što je uradio, izgledaće kao izgovor. I ja te ocene I kritike posmatram kao sastavni deo posla. Kada realno pogledam obe utakmice, najbolji deo od ta četiri poluvremena na koja smo igrali bilo je prvo poluvreme druge utakmice. Svestan sam činjenice da u prvom derbiju nismo dali gol u 90. minutu, bilo bi 3:2 i verovatno bih bio kritikovan zbog, ako tako mogu da kažem defanzivne taktike i sistema 5-4-1. A opet, da u drugoj utakmici nismo primili onako nesrećne golove verovatno bi tad bilo i pohvala. Ali, sve što bih sada rekao moglo bi da zvuči kao neko opravdanje, a ne želim da bude tako.”
Vratili smo se delu kojim Blagojević nije najzadovoljniji. Upitali smo ga šta još nedostaje Partizanu da bi igrao u skladu sa njegovom vizijom.
„Objektivno, napravili smo pomak i organizaciono i u pogledu kvaliteta prezentacije u svim segmentima igre. Za to nam i ljudi koji gledaju sa strane odaju priznanje. Nisam u potpunosti zadovoljan jer sam očekivao da će to da bude u većoj meri. Zašto je to tako? Zato što su promene proces koji zahteva vreme, da se u tom vremenu nešto proba, pa I naprave neke greške koje onda treba ispraviti… Ozbiljne promene se prave u mnogo dužem vremenskom periodu, nego što je pet, šest meseci, ali sam apsolutno svestan da u klubu kao što je Partizan i u ovakvim okolnostima teško bilo ko može da dobije mnogo vremena… Voleo bih da Partizan u narednom periodu, bio ja tu ili ne, ima veću kontrolu igre, veću dominaciju, da bude intenzivniji… To je nešto što mislim da je smer u kom treba da se ide, pogotovo u selekciji. Jer povećanje intenziteta igara diktira viši nivo na koji želimo, diktira Evropa čiji deo Partizan s pravom hoće da bude.”
Klub je i dalje u nezavidnoj finansijskoj situaciji I neće moći da bude konkurentan na tržištu i dovodi skupocena pojačanja. Blagojević naglašava da sa druge strane ambicije su visoke, jer tako veliki, trofejni klub mora uvek da ima velike ciljeve.
„Mora da se, skladno trenutku u kom smo, napravi jasan plan. Da se ima vizija i postave realni ciljevi, odredi put kako doći do njih. Jer, ukoliko se postave ciljevi, ali ne odlučimo se kojim putem idemo ka njima, onda će to ostati samo obična želja. Vi znate da je specifična situacija u Partizanu, da kao što ste rekli postoje određeni finansijski problemi… Uprava je još privremena, tek predstoje – skupština, pa razgovori sa igračima kojima ističe ugovor i potencijalnim novajlijama… A vremena nema mnogo što prilično usložnjava situaciju. Zato je vrlo bitno trezveno i racionalno postaviti ostvarljive ciljeve i kojim putem da se dođe do njih.”
Na konstataciju da to praktično znači da i će on sa upravom o svemu, produženju saradnje i planovima za sledeću sezonu, razgovarati tek posle Vojvodine, nadovezao se:
„U ovom trenutku ne bih ulazio preterano u budućnost dok se ne održi Skupština. Mi ćemo naravno do tada sesti, razgovarati, analizirati, razmeniti mišljenja, viđenje onog što smo uradili, kao i viziju onoga što dolazi. Potom sve uporediti i videti šta je u ovom trenutku najbolje za Partizan. Kad sam došao bio sam apsolutno svestan da će doći do ovog momenta i uopšte nisam zabrinut, jednostavno posmatram to kao sastavni deo ovog posla i sastavni deo našeg dogovora. Za mene he najvažnije da kako treba odradimo utakmicu protiv Vojvodine, a posle toga da detaljno izanaliziramo sve što je iza nas i razmenimo viđenja o eventualnoj zajedničkoj budućnosti.”
Tokom decembra imao je Blagojević i unosnijih ponuda, ali bi se ponovo uhvatio u koštac sa crno-belim izazovom.
„Izuzetno mi je zadovoljstvo i čast što sam deo crne-bele porodice, što sam stao u red sa velikim imenima koji su imali čast da budu treneri Partizana. Izuzetno sam ponosan zbog toga, zadovoljstvo će biti veće ukoliko se naš rad u prethodnom periodu pokaže korisnim i pozitivnim. Svestan sam da naš rad neće verovatno biti zapamćen po trofejima, ali da će ostati upamćen kao rad grupe ljudi u složenom i vrlo teškom periodu koja je dala doprinos da se naprave osnove za neki budući srećni Partizan”.
Na kraju smo ga upitali koga možemo očekivati 10. juna u Zemunelu na prozivci.
„Na to pitanje zbog specifičnosti situacije i činjenice da tek predstoji skupština Partizana sad ne mogu da odgovorim. Jer, prvi i osnovni korak je da se definiše ko će biti u rukovodstvu kluba, na njima je da naprave neke dalje korake. Na kraju najvažnije je ko će se od igrača pojaviti i kog nivoa će biti ekipa. Nadam da će biti spremna da odgovori zahtevnim potrebama još boljeg Partizana.” Na Jutjub kanalu Meridian sporta pogledajte i zašto je nekada hvalio izabranike u porazima, a u pobedama znao da ih iskritikuje, kao i kako je moguće uspostaviti balans između očekivanja navijača i realnosti crno-belih. Prisetio se trener Partizana i penala u kojima je nedovoljna naklonost Fortune doprinela da se ne ostvare sve želje. A da nije odstupio od principa koje je imao prilikom dolaska, možete pogledati i u videu od 25. januara snimljenom na početku priprema u Turskoj.
Bonus video:
vanicdusan01
Ovo je jedan od retkih trnera koji je u poslednje vreme seo na klupu Partizana a da ga je na neki način podigao i usmerio u dobrom pravcu, mislim da bi trebali da razmišljaju o Blagojeviću kao o dugoročnoj opciji jer čovek ima viziju kakav Partizan želi da vodi.
kluka4002
Jako je tesko uraditi nešto partizan tone godinama unazad ovaj čovek daje sve od sebe ro je pcigledno da li će uspeti nešto da promeni videcemo