Orlovi su izborili odlazak na Evropsko prvenstvo gde će biti sa još 23 najbolje selekcije Starog kontinenta, a selektor Dragan Stojković na tom putu oslanjao se na proverene snage. Srbija je dobro počela kvalifikacioni ciklus, sa dve pobede i selektor je smatrao da tim koji pobeđuje ne treba menjati.
Posle remija sa Bugarskom i poraza od Mađarske Piksi je probao da trgne ekipu sa određenim kadrovskim promenama, ne menjajući previše filozofiju i postavku igre već samo direktne izvršioce, odnosno igrače. Tako je primetno da su na određenim pozicijama praktično podeljeni minuti, a srpski stručnjak nije bežao ni od “hlađenja” određenihi igrača kako bi ih probudio za naredne duele.
EKSKLUZIVNO: Preuzmi najveći BONUS DOBRODOŠLICE OD 5.000 RSD + 10 POKLON WIN&GO RUNDI potpuno besplatno – registruj se na sajtu meridianbet.rs ili putem mobilne aplikacije.
Na svim mečevima u kvalifikacijama na golu je stajao Vanja Milinković-Savić. Golman Torina ima neograničeno poverenja selektora i njegovog stručnog štaba, koje nije poljuljalo ni par kikseva u duelima sa Mađarskom, mada je u mnogo više navrata bio taj koji je u poslednjim trenucima ispravljao greške saigrača. U poslednjem meču sa Bugarskom bio je odličan u nekoliko situacija čime je pokazao da je “jedinica” Srbije. Na dva od osam mečeva kvalifikacija nije primio pogodak.
Pored visokog čuvara mreže najveću minutažu u minulom ciklusu kvalifikacija imao je Nemanja Gudelj. Fudbaler Sevilje počeo je svaki meč, a prednost mu je što može da igra na visokom nivou u odbrani i veznom redu. Zamenjen je samo na meču sa Crnom Gorom i to kada je već bilo praktično rešeno pitanje pobednika i posle dobijenog žutog kartona što je verovatno nateralo Stojkovića da ga preventivno izvede iz igre kako bi ga imao u timu protiv Bugarske.
U odnosu na polivalentnog Gudelja, poluvreme manje na terenu je proveo Dušan Tadić. Kapiten Srbije bio je učesnik svih duela u kvalifikacija, a nešto slabija partija protiv Mađarske u Beogradu (što je i odraz celog tima) koštala ga je selidbe na klupu na Puškaš areni. Ipak, velemajstor iz Bačke Topole već na poluvremenu je zaigrao, a u narednim mečevima je bio onaj stari te je sa golom i dve asistencije kapitenski predvodio tim do istorijskog rezultata. Ukupan Tadićev učinak u ovih osam mečeva na putu do Nemačke je dva gola i četiri asistencije.

Najbolji strelac reprezentacije Srbije, kako u istoriji nacionalnog tima, tako i u ovim kvalifikacijama – Aleksandar Mitrović, sledeći je sa najvećom minutažom. Ako se ne računa sudijska nadoknada vremena snažni napadač je na terenu bio 593 minuta i za to vreme je uspeo da postigne pet golova i za jedan da asistira. Posebno raspoložen bio je na gostovanju protiv Litvanije kada je stigao do het-trika, ali veoma značajna su bila dva gola u pobedi nad Crnom Gorom, direktnim rivalom za drugo mesto, čime se došlo u poziciju da i bod bude dovoljan u poslednjem kolu sa Bugarskom. Samo Mitrovo prisustvo značajno je za tim, a izlišno je govoriti o njegovom sporazumevanju na terenu sa Tadićem.
Utisak je da je najviše problema bilo u defanzivnoj liniji Orlova, primljen je veliki broj golova, a najstandardniji na poziciji štopera bili su Nkola Milenković i Strahinja Pavlović. Oni su najčešće igrali pored Gudelja, a defanzivac Fiorentine u prvi mah nije bio u planovima selektora Stojkoviać, ali se vremenom izborio za povratak u startnu postavku, odakle je u poslednjem meču istisnut štoper Salcburga. Mučio se Pavlović na nekim utakmicama gde su rivali svesno gađali tu levu stranu gde je često bio veliki razmak između štopera i beka, te je fudbaler Salcburga često bio na vetrometini, što su posebno znali da iskoriste Mađari. Nije bežao Piksi od toga da na pozicijama centralnih defanzivaca ukaže šansu Strahinji Erakoviću, Srđanu Babiću i Milošu Veljkoviću, a upravo su dvojica potonjih postigli golove protiv Bugarske i tako Srbiji doneli bod u veoma važnom meču.
Pozicija desnog beka je rak rana srpskog fudbala, nema ni klasičnog beka ni ving beka, a to kod Stojkovića “glumi” Andrija Živković. Koji je bio među najstandardnijim igračima u kvalifikacijama čemu u prilog idu 553 minuta provedena na terenu. Šest puta je počeo utakmicu kraj desne aut linije, u dva navrata je ušao kao rezervista, a protiv Mađarske u Budimpešti zabeležio je asistenciju za Pavlovića. Alternativa na tom delu terena bili su mu Nemanja Radonjić, Lazar Samardžić i Darko Lazović sa mnogo manjom minutažom, ali ne treba zaboraviti doprinos krilnog igrača Verone koji je u Bugarskoj u sudijskoj nadoknadi postigao gol za bod, a na kraju je postalo jasno koliko je svaki bod bio važan za prolaz dalje.
Srđan Babić za Meridian sport o zlatnoj niti uspeha Orlova: Zamišljao gol sve dok se nije i desio
Na levoj strani smenjivali su se Filip Kostić i Filip Mladenović, s tim da je as Juventusa na početku bio u prednosti, ali je i defanzivac Panatinaikosa imao zapaženih izdanja, pogotovu na strani protiv Litvanije kada je pakovao golove za Mitrovića. Kragujevčanin je zbirno gledano imao veću minutažu, ali do duela sa Bugarima ona je maltene deljena na ravne časti.
Od igrača iz veznog reda, uz kapitena Tadića, najveću minutažu imao je Sergej Milinković-Savić. Visoki vezista na terenu je proveo 519 minuta, a bio bi i duže da zbog povrede nije morao da propusti meč sa Bugarskom. Zanmljivo je da je Stojković na neki način podelio minutažu Saše Lukića i Ivana Ilića, a po potrebi su svoje zadatke odrađivali i Nemanja Maksimović i Marko Grujić.
Još jedan igrač koji je zbog povreda propustio nekoliko mečeva Srbije je Dušan Vlahović, ali je i on sa tri gola na 240 minuta provedenih na terenu dao veliki doprinos istorijskom plasmanu na EURO. Epizodne uloge, ali značajne, imali su i Filip Đuričić, Strahinja Eraković, Dejan Joveljić, Nemanja Radonjić, Lazar Samardžić, Uroš Račić.
Mitrović i Ronaldo u trci za Zlatnu kopačku
Za po jedan meč selektor Orlova računao je na Mijata Gaćinovića, Darka Lazovića, Aleksu Terzića, Đorđa Jovanovića, Stefana Mitrovića, Petra Ratkova i Luku Jovića… U konkurenciji za sastav, ali bez minuta na terenu u ovim kvalifikacijama bili su štoperi Erhan Mašović, Nemanja Stojić, te golmani Đorđe Petrović, Predrag Rajković, Boris Radunović i Dragan Rosić.
Sve u svemu, Stojković je u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo koristio 30 igrača, ali sa jasno definisanom grupom igrača na koje najviše računa i koji su poneli najveći teret u istorijskom rezultatu za Srbiju.
Evroliga bi za sedam dana trebalo da donese konačnu odluku o Dubaiju
BONUS VIDEO:



leonora
Posle 24 godine konačno neko sa idejom i da je sprovede u Delo na malo teži način ali uspesno