Porodica Koprivica jeste dobila još jednog šampiona u dresu Partizana, ali osim medalje namenjene najboljem timu regionalne lige, neće ostati mnogo lepih uspomena kada je u pitanju prošla sezona.
Balša Koprivica je osetio Marfijev zakon na sopstvenoj koži. Sve što moglo da krene naopako, krenulo je… Prvo povreda šake, a onda i mononukleoza. Praktično godina za zaborav, ali i prilika za novi početak.
EKSKLUZIVNO: Preuzmi najveći bonus dobrodošlice od 4.000 RSD potpuno besplatno – registruj se na sajtu meridianbet.rs ili putem mobilne aplikacije
Produžio je saradnju sa crno-belima na još jednu sezonu, te je jasno da Željko Obradović ima u svojim planovima nekadašnjeg polaznika koledža Florida Stejt.
„Ovu godinu sam već imao u ugovoru, tako da sam samo produžio saradnju na još jednu godinu. Prezadovoljan sam što sam ostao i jedva čekam novu sezonu. Kada sam pričao sa Željkom i ljudima iz kluba, imali su samo pozitivne stvari da mi kažu. Znajući u vidu da sam propustio sezonu, istakli su da veruju u mene, da znaju šta mogu da uradim i na koji način mogu da pomognem ekipi“, rekao je Koprivica za Meridian sport.
Inače, trenutno se nalazi u Americi gde brusi formu za naredne izazove.
„U dogovoru sa klubom sam odlučio da provedem deo priprema u Americi. Partizan se saglasio sa tim i došli smo do zaključka da je potrebno da što više igram u kontaktu, da igram 5 na 5, 3 na 3, da se izlažem situacijama koja me čekaju na utakmicama. Zato sam odlučio da odem i iskoristim priliku što više mogu. Od 12 do 21 godine sam bio u Americi, pa mi nije teško da se priviknem i mislim da mi je prilično pomoglo na psihičkom planu da se udaljim od prošle sezone i da počnem ispočetka“.
Posetu Sjedinjenim Američkim Državama je iskoristio da poseti univerzitet na kojem je studirao pre potpisa za Partizan.
„Pre nego što sam krenuo sa treninzima u Los Anđelesu, odlučio sam da treniram malo na svom starom fakultetu. Nisam bio tamo od kada sam počeo profesionalno da se bavim košarkom. Sada su drugi igrači tamo, ali sam upoznao nove momke. Trener vrlo dobro zna ko je Željko Obraodvić. Bila je jedna vrlo zanimljiva situacija. Posle treninga sam na polovini terena pričao igračima o iskustvu u Partizanu. Bivši treneri su me pitali da opišem situaciju u redovima crno-belih. Oni su stvarno oduševljeni sa beogradskim klubom. Stalno im pričam o Partizanu, tradiciji, navijačima – pokazujem im klipove sa utakmica i neverovatnu atmosferu. Mislim da sve više ljudi prati evropsku košarku, ali ipak i dalje mnogi nisu informisani o Evroligi“.
Prošla sezona nije bila laka za Koprivicu, koji je pokušao da izvuče pouke iz cele situacije i fokusirao se na stvari za koje nema vremena dok je košarka u fokusu.
„Ne bih se obazirao na prethodnu sezonu. Bilo je veoma teško za mene. Kad sam povredio šaku barem sam mogao da treniram, ali mononukeoza me je totalno poremetila. To me je izbacilo iz ritma, iz mojih rutina, pa sam se fokusirao na druge stvari kojim se nisam bavio dok sam bio zdrav. Mislim da sam izvukao mnogo pouka za budućnost. Porodica mi je bila najveća podrška, ali na kraju moraš sam sebi da budeš podrška, jer u tim trenucima niko ne može da razume kroz šta prolaziš. Tada je vrlo teško da se osloniš na nekog drugog, pa je potrebno da sam nađeš rešenje“.
Nije mu bilo lako da se navikne na činjenicu da će iz fotelje morati da prati bitke Partizana u Evroligi.
„Prvih nekoliko nedelja mi je bilo malo čudno. Znao sam da imamo utakmicu, a osećao sam se kao da treba da igram, a ustvari sedim u mom dnevnom boravku. Na neki način me je brzo prošlo takvo razmišljanje. Ne mogu da se kažem da sam se privikao na situaciju, ali bilo mi je stvarno drago da smo u tom trenutku pobeđivali i da je sezona išla u dobrom pravcu“.
Odlazak “preko bare“ mu je pomogao da arhivira prošlu sezonu i okrene se novim izazovima.
„Šta je bilo, bilo je – idemo dalje. Željko veruje u mene i moje sposobnosti, što mi je mnogo važno. Na neki način ćemo se vratiti na početnu tačku. S obzirom da sam u Partizanu dve godine, dobro će mi doći treninzi u Americi. Drago mi je što ću imati priliku da počnem ispočetka i što ću dočekati start sezone u dobroj formi. Veoma sam uzbuđen oko toga“.
Saradnja sa Željkom Obradovićem je nešto posebno za centra Partizana.
„Nema svako priliku da radi sa čovekom koji toliko voli košarku i želi da pomogne. Kad provodiš sa nekim svaki dan i kada pokušavaš da naučiš od njega, to je stvarno privilegija“.

Kritike i saveti su deo svakodnevnice kada radite sa najtrofejnijim stručnjakom u Evropi.
„Ne bih mogao da izdvojim jedan savet. Toliko je raznih saveta i kritika. Da imam samo jedan savet ili kritiku, onda bih mislio da treneru nije stalo ili da ne zna svoj posao. Svaki mladi igrač greši, tako da je tu milion kritika i saveta. Željko mi konstantno govori mnogo dobrih stvari. Bitno je da su uvek dobronamerne. Kada budu prestale kritike, onda ću se zabrinuti“.
Povreda je uticala da ne napravi iskorak u prethodnoj sezoni, tako da ne krije da je drugačije zamišljao dosadašnji razvoj u Partizanu. Ono što raduje Koprivcu je upravo rad sa Obradovićem, koji čini svakog igrača boljim nego što jeste.
„Znam da će mnogi ljudi koji me nisu gledali pre Partizana reći da sam se razvio mnogo tokom prve godine, a da druge sezone nisam. Lično, ne mogu da kažem da sam prezadovoljan, s obzirom na prošlu sezonu. Prve sezone jesam ostvario napredak, ali većinu stvari koje sam prikazao sam imao u sebi. Mislim da sam se više razvio u segmentima koje samo stručne osobe mogu da razumeju. To su neke sitnice koje sam pokupio od Željka i koje od dobrog prave odličnog igrača. Upravo detalji prave razlike i to mi je cilj za narednu sezonu. Na tome želim da se fokusiram, da igram košarku,a da ne igram mnogo na instinkte. U Evroligi ne mogu da na svakoj utakmici oslonim na atletiku, kao što sam u Evrokupu. Moram sada da igram više na glavu, energiju i neke druge stvari. Uvek sam samokritičan i uvek mislim da mogu bolje, tako da smatram da je potrebno da više igram na glavu, da ne jurcam kao na koledžu. Kad sam bio na univerzitetu, igrao sam dve-tri akcije, dok danas imamo milion akcija i važno je da znam sve o tome“.
Novi list je okrenut, na vidiku je uzbudljiva sezona, a Koprivica ne razmišlja o juče, već o onome što dolazi sutra.
„Ko god igra za Partizan, zna da su naša očekivanja visoka i cilj nam je Fajnal-for. To nam je bio cilj i prošle sezone. Smatram da smo bili veoma blizu. Znate šta se desilo prošle sezone u Evropi i mislim da je to je na umu čitavom klubu. Mi nismo klub koji ne igra Evroligu samo da bi igrao, već da bi dostigli sam vrh“.


Nedavno su Los Anđeles Klipersi postali vlasnici prava na mladog igrača u NBA ligi, ali Koprivica trenutno razmišlja isključivo o Partizanu.
„Imaju pravo na mene, ali stvarno nisam u kontaktu sa njima, niti sam fokusiran na to, jer sam sada u Partizanu i to mi je glavni cilj. Ne bih baš diskutovao o NBA ligi. Smatram da ću jednog dana biti tamo, ali nije bi bitno da li će to biti Klipersi ili neki drugi tim. Sada mi je važan samo Partizan i naredna sezona“.
Iako pojedini ne predviđaju blistavu budućnost srpskoj košarci, učenici Nenada Stefanovića su demantovali pesimiste i pokazali da ima mnogo talenta u našoj zemlji. Poput Topića i drugova, košarkaš Partizana je 2017. godine učinio isto i popeo se zajedno sa saigračima na krov Evrope.
„Baš mi je drago da su momci uspeli da osvoje titulu. Ja sam to osvojio sa starijom generacijom, a onda je moja generacija naredne ponovo osvojila. Neki igrači su osvojili duplo zlato. Nažalost, nisam bio te druge godine. Stvarno mi je drago da smo osvojili i mislim da je taj period prekretnica za mlade igrače. Mislim da treba da iskoriste što više i da treba da budu pametni. Što više vremena treba posvetiti u sali i mislim da se tada postaje igrač. Više vremena na treningu, a manje vremena provoditi na stvari koje nisu produktivne. To je savet koji je meni pomogao, što sam se izolovao u tom periodu i radio na sebi. Treba imati balans u životu, ali je najbitnije iskoristiti te godine na pravi način“, zaključio je Koprivica u razgovoru za Meridian sport.
Pišu: Blažo Komnenić i Đorđe Matić
Bonus video:



Prosek i nista vise
Balsa i Trifa ce ostati samo tatini sinovi!