Retko je pronaći stranca na ovom podneblju koji se posle prvog mandata vrati u stari klub. Baš takav je slučaj sa Nejtom Voltersom.
Nakon gotovo pet godina, Amerikanac je odlučio ovog leta da se ponovo doseli u Beograd i zadruži dres Crvene zvezde nakon epizode u litvanskom Žalgirisu.
Upravo je tokom perioda u Kaunasu, Volters postao poznat i tamošnjim ljubiteljima košarke pa je govorio za ugledni BasketNews.
Interesovalo je voditeljku Martinu Motum (inače supruga košarkaša Galatasaraja i reprezentativca Australije, Bruka Motuma) da li ima Volters utisak da je potcenjen u Evropi.
– Ne osećam se tako jer ne razmišljam o spoljašnjem uticaju. Trudim se da igram svoju igru. Sjajno mi je ovde sa trenerima, saigračima, sve je super. U dobroj sam situaciji, imamo dobru sezonu. Izgubili smo nekoliko tesnih završnica u Evroligi, ali kada sagledam sve – bilo je dobro.
Vratio se Volters na pređašnji mandat u Zvezdi i utiske iz te avanture.
– To je bila moja druga godina u Evropi i još sam se navikavao. Velika je promena, stvari se rade drugačije ovde. Sada sam daleko bolje pripremljen, malo stariji, bolji sam košarakaš. Dosta je i sličnosti, isti trenera, čak i par saigrača od pre pet godina je tu i to mi je olakšalo situaciju. Uživao sam dok sam bio ovde. Imali smo zabavnu godinu, osvojili smo tri trofeja, bili veoma dobri u Evroligi – pobedu od plej-ofa. Sve to sa sjajnom grupom momaka.

foto: Srdjan StevanovicStarsport.rs ©
Gospođa Motum je upitala Voltersa da li Zvezda ima neki NBA potencijal, pa je Nejt bio iskren.
– Čini mi se da smo prilično staru ekipu. Ne znam da li će iko otići u NBA, pokušavam da se setim mlađih, ali imamo prilično iskusnu ekipu.
Zanimljivo je bilo i pitanje zašto se na licu američkog košarkaša ne oslikavaju emocije. Posebno kada pogodi pod faulom.
– Zafrkavaju se sa mnom zato što ne izražavam emocije, pa tako nemam nikakvu reakciju ni kada postignem koš pod faulom.
Najteže je Voltersu bilo ove sezone da igra protiv Jusufe Fala iz Asvela, kao i prezimenjaka mu Mustafe koji brani boje Olimpijakosa. Da ne zaboravimo i najboljeg defanzivca Evrolige – Valtera Tavaresa.
– Protiv centra Asvela, ne mogu da mu se setim imena, kao i Mustafe Fala – svih tih veoma visokih momaka koji sede u reketu. Volim često da šutiram floutere, ali ne mogu da se osećam sigurno kada su oni tu. Kao i Tavares. Kada su u reketu moraš malo da razmisliš pre nego što šutneš.
I za kraj, povratak u period kada je mladi Volters odabran na NBA draftu u ekipu Milvokija.
– To je bilo ostvarenje sna. Kada sam odrastao nisam verovao da je moguće. Imao sam dobru karijeru na koledžu, ali su me nekako uvek preskakali, bio sam u manjoj školi… Tog dana sam upoznao i Janisa. Strava je dokle je stigao, kada se setim da sam bio uz njega tokom prve dve godine u NBA.
Otkrio je Volters i neke manje poznate detalje o Janisu kojem je ta 2013. godina bila debitantska u NBA ligi.
– Imao je 18 ili 19 godina, nije pričao engleski najbolje, bio je klinac, prvi put u SAD i daleko od porodice. Bila je to velika promena za njega i bio je potreban određeni period adaptacije. Dobro smo se družili, sjajan je tip i odmah se videlo da će postati dobar igrač. Svima je bilo jasno da je veoma talentovan, ne znam da li su svi procenili da će postati to što je danas, ali i tada se na osnovu radne etike i načinu kojim pristupa igri moglo reći da će biti vrlo dobar – zaključio je plejmejker crveno-belih.



Nirvana
Bilo bi zanimljivo da se svi vrate u stare klubove.