Naši u drugim bojama na SP: Od Vrščanina koji je igrao finale Mundijala, do Marina, Misketa i golmana Hrvatske!

Srbija se kvalifikovala za Svetsko prvenstvo posle dugog posta, ali Srbi ili igrači sa prostora Srbije neće nastupati samo za “Orlove”, biće ih i u drugim reprezentacijama.

Tradicionalno će biti naših u timu Australije – gde će sigurno u timu biti ofanzivni vezista Seltika Tom Rogić. On je srpskog porekla, skupio je 35 nastupa za “Sokerose”, a igrao je i za futsal reprezentaciju ove zemlje. Rođen je u Australiji, a sa Milošem Degenekom nije isti slučaj. Defanzivac Jokohame je rođen u Kninu 1993. godine.


Njegova porodica je tokom rata u Hrvatskoj pobegla u Beograd, odakle su se 2000. godine posle NATO bombardovanja preselili u Australiju. On je čak i nosio dres Srbije i to devet puta – pošto je nastupao za U19 tim. “Orlići” mu ipak nisu prijali i bitka za njegov ostanak pod srpskom zastavom je izgubljena.

Igrao sam za U19 tim Srbije devet mečeva kada nisam bio siguran da li želim da predstavljam Australiju. Ipak dve godine kasnije sam se predomislio – ispričao je jednom prilikom Degenek.

MUNDIJAL 50: KLAUDIO KANIĐA – SIN VETRA, HEROJ I “EL PIBEOV” PARTNER ZA POSLEDNJI PLES!

Još jedan defanzivac sa sličnom pričom bi mogao da pođe na SP sa Australijom. U pitanju je Aleksandar Šušnjar, nekadašnji U17 reprezentativac Srbije. Štoper Mlade Boleslav je čak nastupao i u Srbiji za Donji Srem u sezoni 2015-16. Stameni 192 cm visoki defanzivac ima 22 godine a za Australiju je debitovao nedavno u meču sa Norveškom.

On je u konkurenciji za tim, ali nije sigurno da će poći u Rusiju. Tamo bi trebalo da bude i Deni Vuković – treći golman “Sokerosa”. Iskusni 33-godišnji čuvar mreže počeo je karijeru u Bonirig Vajt Iglsima, klubu koji okuplja australijske Srbe, a u kasnim godinama je dostigao vrhunac karijere i u 33. godini su mu partije u dresu Genka donele poziv za reprezentaciju.

А verovatno najpoznatiji Srbin koji će nastupiti u dresu neke druge reprzentacije je Danijel Subašić. Golman reprezentacije Hrvatske je već bio na SP i to 2014. godine kao zamena za Stipa Pletikosu. Otac Jovo mu je Srbin, a rođeni Zadranin je prošao mnogo toga u karijeri.

Od skorog napuštanja fudbala pred juniorske dane u Zadru, preko tragedije u kojoj mu je saigrač Ante Ćustić nesrećno poginuo, do sukoba sa vlasnikom FK Zadra oko sumnnjivog ugovora koji nije hteo da potpiše i problema jer porodica njegove supruge nije želela da im se ćerka uda za Srbina… Sada je već godinama “jedinica” Monaka i neprikosnoven je na golu “Vatrenih”.

NAJBOLJE KVOTE – NAJBOLJI FUDBAL! KLADI SE NA PREMIJER LIGU!

VRŠAC JE IMAO FINALISTU, A MOMAK IZ BEZDANA JE IGRAO ZA “LAKU KONJICU”

Pre ovakve tehnološke revolucije i globalizacije nije bilo uobičajeno da na teren izlaze “multietničke” reprezentacije poput Švajcarske, Australije, Nemačke, SAD-a u kojima se sada podrazumeva veliki broj igrača koji bar imaju poreklo iz neke druge države.

Nacionalno su timovi bili dosta homogeniji, ali su igrači sa prostora Srbije nastupali za druge timove već 1934. godine! Rumun iz sela Lokve kod Alibunara – Lazar Sfera je nastupao za Rumuniju 1934. na Mundijalu, a za sjajni mađarski tim je igrao Jeno Vince, desno krilo rođeno u Vršcu.

ONI SU LEGENDE – A NIKADA NISU BILI NA MUNDIJALU!

Bio je član Ujpešt Dože u njenim najslavnijim vremenima, a nastupio je i 1938. godine, kada je sa Mađarskom stigao čak do finala! Mogao je Vršac imati svetskog šampiona, no je ipak Italija pobedila 4:2 i odbranila titulu. Na tom prvenstvu branio je i rumunski golman srpskog porekla Dumitriu Pavlović.

Mađarska i sada ima momka iz Sente, Nemanju Nikolića, u svom timu, a čak je i mađarska “Laka konica” mogla da se pohvali sa igračem iz Vojvodine. Mihalji Tot rođen je 14. septembra 1926. godine u Bezdanu, a bio je važan šraf u timu Mađarske 1954. – igrao je i u čuvenom četrfinalu sa Brazilom, kao i u porazu od Nemaca u finalu.

Albanci rođeni na prostoru Kosova su od devedesetih godina naovamo redovno prisutni na Svetskim prvenstvima – a prvi je bio Ardijan Kozniku. Rođen u Đakovici, posle dve sezone u Prištini zaigrao je za Hajduk iz Splita, kasnije je nastupao i za Dinamo, a bio je u sjajnom timu “Vatrenih” koji je 1998. godine bio treći na svetu.

Od svih njih najveći “staž” na Svetskim prvenstvima ima Valon Behrami, rođen u Kosovskoj Mitrovici, koji će u Rusiji verovatno četrvti put nastupiti na SP. Uz njega tu su i Đerdan Šaćiri (Gnjilane) kao i Albert Bunjaku koji je 2010. godine ušao na spisak putnika za SP. Granit Džaka je rođen u Bazelu, ali su mu roditelji poreklom iz Kuršumlije, a i jedna od najvećih legendi turskog fudbala zapravo vuče korene sa Kosova.

GettyImages 891390
Legenda turskog fudbala vuče korene sa Kosova (FOTO: Ben Radford/Getty Images)

U pitanju je naravno Hakan Šukur. Legenda Turske i Galatasaraja, čovek sa 112 nastupa i 51 golom u dresu Turske je poreklom iz Prištine odakle su mu roditelji. Zapravo je Albanac, a od legende je postao prognanik.

Iako je ga sadašnji predsednik Turske Redžep Tajip Erdogan oženio i to pred TV kamerama njihovi politički stavovi su se u jednom momentu razišli, pa je sada Šukur u egzilu u SAD.

BEOGRAĐANIN PRODAO FRIŽIDER DA BI STIGAO DO DRESA AUSTRALIJE

Prvi Srbin koji je igrao za neku drugu reprezentaciju je Dragan “Dag” Utješenović. Rođeni Beograđanin koji je počeo karijeru u OFK Beogradu, ali tu nije dobijao previše šanse. Bio j desni bek, a onda se otvorila prilika da dođe u Australiju. Zaigrao je u Melburnu, a onda je na poziv Zvonimira Raleta Rašića otišao u Sidnej.

Za put nije imao novca, pa je prodao frižider i sa pedeset dolara nekako stigao do Sidneja. Tu je prebačen na poziciju libera i tako je postao legenda australijskog fudbala. Tokom četiri godine igranja za nacionalni tim Australije skupio je 61 nastup i dao dva gola, a na Svetskom prvenstvu je odigrao tri meča! Sa samo 176 cm visine bio je neobična pojava u srcu odbrane, ali u Australiji ima kultni status, kao i svi iz tog tima. To je bio prvi, a do Gusa Hidinka i jedini put da su se “Sokerosi” kvalifikovali na SP i ceo tim je zlatnim slovima upisan u istoriju fudbala te zemlje.

ZVEZDA, DUNAV, ČAMCI, ČAUŠESKU I LAŽNJACI

Imao sam dve zvezde u srcu. Jedna je bila majka Danica, a druga je Zvezda iz Beograda“, rekao je jednom prilikom Miodrag Belodedić.

Rođen u selu Sokolovcu blizu granice sa Srbijom, prirodno obdaren neverovatnom tehnikom i gracioznošću, Steaua ga je primetila rano i dovela u svoje redove. Prvi je čovek koji je sa dva kluba osvojio Kup šampiona, ali je put dotle bio trnovit.

KO OSVAJA LIGU ŠAMPIONA? TIPUJ!

Poreklom Srbin sanjao je dres Crvene zvezde, ali režim Nikulae Čaušeskua mu nije dozvoljavao da ode iz zemlje. Zbog toga je na čamcu usred noći pobegao preko granice, a prijatelj koji mu je pomogao mu je savetovao da pređe u Partizan.

Koliko je to bilo drugačije vreme svedoči i činjenica da ga je Dragan Džajić odveo na trening Zvezde, ali da je morao da odigra “jedan na jedan” sa Dejanom Savićevićem da bi dokazao da je to on! Posle njihovog duela sve je bilo jasno – Belodedić je sa lakoćom došao do lopte. To je zaista bio on!

Srbija je dobila delić slagalice svog evropskog šampiona, a Rumunija izgubila štopera! Zbog bežanja iz zemlje Belodedić je propustio SP 1990. godine, a kada je Čaušesku pao – Belodedić se vratio. Posle Daga Utješenovića još jedan srpski štoper je igrao na SP za neku drugu reprezentaciju 1994. godine!

A srpski štoperi su očigledno na ceni, jer je 2006. godine momak koji nije bio rođen kada je Belodedić počinjao karijeru zaigrao na Mundijalu. Srbija je bila na tom takmičenu, ali je Filip Senderos zaigrao za Švajcarsku.

Rođen u Ženevi od oca Španca i majke Srpkinje iz Niša, imao je pravo da bira između tri selekcije. Govori šest jezika, između ostalog i srpski, a za Švajcarsku je nastupio na tri Mundijala – od 2006. do 2014. godine.

JESI TI NAŠ? LAKŠE MALO!

Prvo sam ga pitao sa li je stoprocentni Srbin, a kada sam dobio pozitivan odgovor, odnosno da su mu oba roditelja Srbi, rekao sam da pazi šta radi“, reči su Milana Jovanovića.

Cela Srbija ga je tada slavila zbog gola koji je dao Nemcima i tako doneo jednu od najvećih pobeda reprezentaciji u poslednjih dvadesetak godina. Reči su bile upućene Marku Marinu, tada vezisti Verdera.

Mundijal 50
Osim onih koje nose naš dres, Srbija ima i nekoliko predstavnika u “tuđim” opremama

Od oca Ranka i majke Borke, Marin je rođen u Bosanskoj Gradišci 1989. godine, a već dve godine kasnije porodica je otišla u Nemačku. Nekada veliki talenat posle prelaska u Čelsi karijera mu je bila u padu, a bio je drugi Srbin koji je igrao protiv zemlje svog porekla i izgubio.

Prvi je Predrag Radosavljević – Preki. Probao je da igra u Zvezdi i nije se naigrao, a sredinom osamdesetih je otišao da igra mali fudbal u Americi. U SAD je uglavnom igrao mali fudbal, a sjajne igre (preko 300 golova u 7 godina) donele su mu ugovore u Premijer ligi – sa Evertonom i Portsmutom!

To mu je donelo 28 mečeva za selekciju SAD, a 1998. godine je nastupio n Mundijalu. U meču sa Jugoslavijom ušao je u drugom poluvremenu, ali je na kraju gol Slobodana Komljenovića u trećem minutu tog meča bio dovoljan za pobedu.

EKS JU: KAKO JE PIŽON ODVEO BIH NA SP?

Od raspada Jugoslavije mnogo fudbalera koji imaju veze sa Srbijom igrali su za nacionalne timove novonastalih republika. Srbija je neke i “izgubila”, iako su igrali za selekcije naše države.

Najdrastičniji primer je vođa BIH “Zmajeva” Zvjezdan Misimović. “Desetka” od koje je sve u igri polazilo 2001. godine igrao je na U18 EP za Jugoslaviju. Kasnije je dobio priliku i u U21 timu, ali je selektor Vladimir Petrović Pižon precrtao Misketa jer je “spor i debeo”, pa je tako nesvesno gurnuo BIH na Mundijal 2010. godine. Tu je sa njim bio i Banjalučanin Ognjen Vranješ – koga je Pižon takođe precrtao, samo ovoga puta kao trener Crvene zvezde.

U timu Hrvatske je 1998. godine jedan od lidera bio Robert Prosinečki, nekadašnji Belodedićev saigrač iz Crvene zvezde kome je majka Srpkinja, a četiri godine kasnije su u timu bili i Milan Rapajić i Boško Balaban, takođe igrači sa srpskim korenima.

Slovence su na prvi Mundijal na kome su bili takođe odveo dvojac Srba – Milenko Aćimović i Zlatko Zahović. U vreme prvenstva Aćimović je čak i igrao za Crvenu zvezdu, a 2010. godine su takođe tu bili Branko Ilić i Bojan Jokić u odbrani, kao i Milivoje Novaković kao udarna igla tog tima u napadu.

Mit o čoveku sa 100 golova: Brkovi, traka oko glave i magija u nogama

OBAVEZNO POGLEDAJTE: Najveći FUDBALSKI stadioni | TOP LISTA | Meridian Sport TV

 
 

Postavi odgovor