Možda kažu da igrači iz različitih era ne mogu da se porede, ali to se nikada ne odnosi na srce i borbenost tih momaka. Veselin Petrović bi jednako bio heroj navijača Partizana krajem 70-ih, kada je rođen, 90-ih, kada se zaljubljivao u magičnu igru, 2000-ih kada je postao reprezentativac ili sada, u trećoj deceniji novog milenijuma, kada crno-beli izgledaju modernije, ali bi prihvatili jednog takvog fajtera bez dvoumljenja.
Petrović se sa Humskom upoznao ozloglašene 1999. godine, malo po završetku bombardovanja. Već naredne sezone je igrao prvo finale protiv Budućnosti. Zatim i drugo. Pa treće – prvi put okončano trijumfom.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
Podigao je pehar namenjen šampionu, svestan koliko je teško bilo srušiti Budućnost, ali ni pomišljajući da će to biti poslednji put – sve do 2025. godine – kada će ova dva kluba međusobno odlučivati o tituli prvaka. Tada domaćeg šampionata, sada ABA lige, ali sa jednakim pritiskom.
„Manje-više se nije mnogo toga promenilo. Niti može da se promeni. Nažalost“, prvo je što je rekao za Meridian sport Vesa Petrović na pomen poređenja okršaja od pre četvrt veka i sudara Partizana i Budućnosti u narednom finalu ABA. „Narod smo koji voli sport i rivalitet. Imaju to i druge zemlje, ali je u granicama normale. Ovde ne postoji opcija da možeš da izgubiš. Odmah se traže izgovori. Tako je od nastanka sporta.“
Ovo što Petrović priča, ipak nije o narednom finalu, već svemu što se dešavalo u polufinalu između Budućnosti i Zvezde, a što je podsetilo na prethodne godine, decenije…
„Uvek su tu vrući tereni, ljuti rivali. Sada se ulaže i veliki novac koji samo dodatno podiže tenziju.“
Kada je Petrović došao u Partizan i prve godine naleteo na vrelinu Morače kao protivnik, sve mu je to bilo prirodno.
„Nisam znao za drugo. Mislio sam da je to normalno. Nažalost. Nisam imao priliku da igram napolju. Svi smo znali da moraš da se boriš. Mada, više je to fama, nego što se zaista nekome od nas nešto desilo. Mnogo igrica van terena kako bi kod igrača izazvalo pritisak. Istina, neki su mogli da se bore sa tom presijom, neki nisu. Deo sazrevanja na ovim geografskim položajima.“
Prve godine, u finalu 2000, Partizan je izgubio 3-0 od Budućnosti koja je gradila moćan tim.
„Do Nove godine nismo ličili na sebe. Onda je Budućnost izgubila od Leskovca na Kupu i to nam je otvorilo prolaz ka trofeju koji nam je neverovatno mnogo značio. Dobili smo samopouzdanje, izbacili posle i Zvezdu sa Radmanovićem, Lukovskim, Jestratijevićem, Stanojevićem, Topalovićem, Rakočevićem… Imali su jači budžet, ali nama se desilo da smo se podigli, zaličili na tim i pobedili 3-2. Veliki uspeh! Znate, dođeš u Partizan u kojem su ti prethodnica bili velikani, igrali Fajnal-for Evrolige godinu dana pre… Nasledili smo zavet da moramo nešto da napravimo, a suštinski nije išlo glatko.“
Naredne godine, Partizan se malo približio Podgoričanima, ali je u finalu izgubio 3-2. Potom je u klub došao Duško Vujošević, dodatno podmladio ekipu, ali i doneo nešto što je isplivalo tek kasnije.
Novijim generacijama možda ovo zvuči neverovatno, ali „Duletova era“ nije od starta imala vetar u leđa sa tribina. Naprotiv.
„I ta sezona nije krenula kako smo želeli. Imali smo probleme sa navijačima, rezultatski nismo odgovorili na to… Kompletno nije to bila priča kako smo se nadali da će biti… Sve do Nove godine. Onda smo počeli da igramo. Strašno težak Kup u Morači, na klizavom terenu i igrama van parketa, dobili smo! To je bio veliki korak za naše samopouzdanje i ujedno prebačena loptica pritiska na njihovu stranu. Došli smo do finala. Do prve utakmice. Steva Nađfeji nije ni igrao mnogo, ali je ušao jer smo svi imali po pet faulova. Darko Ruso, tada trener Budućnosti, stao bi u zonu čim bi Nađfeji dobio loptu. A onda im je Steva dao trojku koja je bila toliko velika, da je možda i presudna za sve titule koje su došle. Lično, to je bio najjači utisak, a taj šut je baš zapostavljen.“
Petrović uz osmeh iznosi detalj…
„Nađfeji je tri godine ranije igrao za Rusa u Beobanci. Protiv Budućnosti, u Hali sportova, promašio je čist zicer za pobedu. Zbog te pobede Budućnost je završila prva pre nego što je počelo bombardovanje i uzela je za zelenim stolom.“
Vraćamo se na 2002. i finale koje je, po priči Dragana Todorića, tada direktora Partizana, imalo uvertiru – Predrag Danilović je iskoristio svoje veze da crno-beli budu zaštićeni od spoljnih uticaja tokom boravka u Podgorici za prva dva meča.
„Ne sećam se baš ko je šta radio, ali znam da smo ručali u ’Maši’ i da su svi osim nas u restoranu imali oružje“, smeje se Petrović na ovo sećanje. „Nije bilo prijatno, ali u tim vremenima nismo ni znali za bolje. Onda odeš u neku Belgiju i shvatiš da ne mora tako. Kada izgubiš, samo radiš na tome gde si grešio, a ne traži se krivac.“
Toliko su neprijatne scene bile normalne da je Petrović u jednom derbiju protiv Budućnosti, kada su na teren utrčali navijači Partizana, jednog spašavao od policije.
„Bilo je to posle 5. oktobra. Opšti haos je izbio. Policija je počela da bije dečaka koji nije ništa ni stigao da uradi, samo je naleteo na njih. Možda sam i pogrešio, ali nadam se da sam uradio nešto dobro. Bilo je jače od mene, izvukao sam ga na tribine.“
Petrović je prošle sezone radio kao asistent u stručnom štabu OKK Beograda, uz nekadašnjeg saigrača iz Partizana, Vuleta Avdalovića. Iz te uloge sada je gledao polufinale između Budućnosti i Zvezde.
„Nije me iznenadio ishod“, kaže Vesa. „Moj utisak je da je Zvezda sav fokus usmerila na presudne utakmice za plasman u plej-of Evrolige. Sav naboj je istrošila na to. Pozitivna energija je onda počela splašnjava. Sa druge strane, Budućnost nije baš blistala u Evrokupu, gde je možda mogla da juri i plasman u Evroligu, ali je odigrala ovo na energiju. I biće u finalu, što je ogroman uspeh. Ne umanjujem njihovu pobedu protiv Zvezde, ali rival im je išao nizbrdo, dok su oni bili gladni da izvuku sezonu. Sve vam govori izjava Kamenjaša, na pitanje da li su se spremali za centre Zvezde, a on im je odgovorio da bi drugi trebalo da se spremaju za Budućnost. Za to vreme, Zvezda je već krenula u rekonstrukciju tima.“
Ljudi obično pogrešno povezuju borbu za trofej sa borbom za plasman u Evroligi. To što ABA i zvanično više ne donosi igranje u najjačem evropskom takmičenju, ne briše činjenicu da pehar osvajača regionalnog takmičenja znači i uspešnu sezonu za jedan od klubova.
„Ako povučemo paralelu sa mojim vremenom, tada su domaći igrači bili glavni. Sada je takvo vreme da većinom moraju da igraju stranci koji ipak drugačije gledaju na klub. Više smo se mi emotivno vezivali. Tu je razlika. Stranci u finišu sezone gledaju i ugovor, kada ističe, da se ne povrede… Mislima više nije tu.“
Što se tiče „njegovog“ Partizana, Petrović naglašava reč „objektivno“ kada kreće u analizu crno-belih.
„Objektivno, Partizan je projekat koji je van svih dešavanja u Evropi. Fenomenalan biznis plan, marketing na kom verujem da zavide i mnogo bogatiji timovi. Partizan je priča koja je spojila ljubav navijača i klub. I najboljeg trenera. Taj spoj emocije sa klubom nema niko u svetu. Prvi utisak kada dođeš na utakmicu je ta ljubav. A tek onda dolazi igra, rezultati i sve što je kod svih manje-više izraženo. To je ono što razlikuje Partizan od drugih, ne sama igra. Niko ni ne postavlja pitanje zašto neki ne igraju na nivou na kojem bi trebalo. Jako je teško izdržati pritisak igranja u Zvezdi i Partizanu. U moje vreme nije bilo ni upola tako. Mnogi dobri se nisu snašli. Kamoli stranci, njima je potrebno vreme.“
Izuzev dvojice – kaže Petrović.
„Samo Egzum i Lesor. Od odlaska njih dvojice, Partizan nije ni približno ono što je te godine bio.“
Prognoza prvog finala posle 23 godine timova za koje je Veselin Petrović igrao (Partizan od 1999. do 2002, Budućnosti u sezoni 2003-2004)…
„Zavisi od toga kakva je povreda Mekinlija Rajta, ali Partizan generalno može još mnogo. Igra standardno korektno, bez iznenađenja, zna se ko šta radi. I ima veliki motiv. Pitanje je koliko se Budućnost emotivno ispraznila protiv Zvezde… Tu je 100 odsto pražnjenje, dok Partizan to nije imao, ni približno. Zato dajem crno-belima veću prednost.“
Bonus video:
Goran Munic
Zato sto navija za Partizan tako i govori.
vanicdusan01
Rivalitet između naših klubova i Budućnosti je oduvek postojala i nikad nije bilo lako igrati na njihovom terenu.
biljana.rebec
Davna proslost!