Može malo priče o Saši Vezenkovu? Malo o Olimpijakosu i Jorgosu Barcokasu? O Crvenoj zvezdi i Janisu Sferopulosu? Da pomenemo i Partizan i Željka Obradovića?
U potrazi za sagovornikom jedan skup preseca drugi, prave se sve sitniji i sitniji podskupovi… U poslednjem, usamljen stoji Milan Minić. Čovek koji je preuzeo Aris 2013. godine i tada ugledao golobradog, svetlokosog dečaka sa kiparskim pasošem, ali čijim venama je tekla bugarska krv.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
„Naravno da možemo da pričamo o Vezenkovu kad sam ga ja gurnuo u prvi tim“, poručio je Minić po pozivu Meridian sporta i krenuo u hronologiju kreiranja jednog majstora košarke.
„Imao sam u timu i Larencakisa koji je bio najstariji od tih mladih, tek je napunio 20 godina. Tu su bili još Vezenkov, Bohoridis i Mitoglu. Preuzeo sam Aris na 11. mestu, završili smo na sedmom.“
Sledeće godine, Saša Vezenkov je kao 19-godišnjak bio MVP grčke lige!
„Da će biti baš najbolji igrač Evrolige, nisam mogao da pretpostavim“, nastavlja Minić ističući da je tu selekciju talentovanih igrača u Arisu napravio je Angelis Vangelu, kasnije pomoćnik Dudi Ivkoviću. „Potencijal se video, ali uvek je pitanje da li će se pretvoriti u kvalitet. Da li se zaljubio, da li je posvećen… Larencakis je, recimo, malo emotivno nestabilan. Mitoglu je imao 17 godina i gurao sam ga još kao juniora, dok sam Vezenkova i Bohoridisa stavio u startnu petorku. Bilo je planirano da zajedno odu u Panatinaikos, ali je u poslednjoj sekundi Saša završio u Barseloni kod Pešića. Nije se baš naigrao tamo. Pešić voli agresivne defanzivce, a Vezenkov je pametan odbrambeni igrač.“
Sada ponajbolji igrač Evrolige uvek je bio odličan šuter, ali ova brzina izbačaja, sigurnost, preciznost… Minić primećuje godine uložene u rad.
„Postoji usavršavanje. Ja sam ga trenirao pre deset godina. Bio je i u Americi gde nije igrao, tako da je sigurno mnogo radio individualno. Mnogo pažnje na treninzima je posvećivao šutu. U odbrani nije imao pažnju, ali je bio pametan, štedeo je energiju. Nije bio ni blizu fizički snažan da može da se nosi sa najjačim igračima. Uvek je znao da se kreće, da se šunja, da bude gde treba. I tada je bio jedan od boljih u ofanzivnim skokovima.“
Psihologija je to što čini bugarskog reprezentativca tako dominantnim. I inteligencija.
„Karakteristika pametnih ljudi je da rade onoliko treba da budu najbolji, neće preko toga. A Vezenkov je prelazio i tu liniju. Imao je malo problema sa Ahilovom tetivom, zato ga ne viđamo u stavu u odbrani. Ali ima neverovatan osećaj, predviđa gde će lopta. Njegov najveći kvalitet je što, ako vidi da timu nije potreban njegov koš, on neće ni šutnuti. A vrhunac sportske inteligencije bila je ova utakmica kada je ubacio 45 poena sa tri driblinga. Kretao se koliko mu je potrebno.“
Saša deluje pitomo, tiho, a opet kada se u njemu izmeša Bugarska, Kipar i Grčka, tu mora da tinja vatra.
„Ima on u sebi balkansku prevaru. S tim što je umeo da je usmeri u pozitivno lukavstvo u igri. Nije prljav igrač, to se jasno vidi. Samo je pametan. Vidi se to kada preuzme igrača. Ostane sam na Larkinu ili Džejmsu, oni brzi k’o metak, možda ga i pobede, ali ga ne razbiju.“
Ima jedna anegdota za Vezenkova – vraća Minić film na vreme iz Soluna kada su zajedno bili Ratnici.
„Pamtim, bila je sreda. Dolaze mi igrači i kažu – štrajkujemo, nećemo da treniramo. Nisu bili plaćeni, a baš pred Božić. Hteli su bar nešto da imaju, jer nisu to veliki ugovori pa da mogu da pričekaju na platu. Kao, naljutim se ja tu, kažem im da je da su me odbacili od sebe. ’Ne, ne, samo nismo hteli da te mešamo u to’. Nema veze, odem ja na sprat u kancelariju i kažem da dajem ostavku. U tom trenutku, oni odu u dvoranu i sami održe najbolji trening do tada! Pomoćni trener mi je rekao da se muva nije čula. To govori o njima. Negativnu energiju pretvorili smo u pozitivnu.“
U borbi za plate igrača, Milan Minić je ušao u sukob sa predsednikom kluba. Tada je Vezenkov istupio i van terena.
„Kreirana je priča da sam opsovao Sašu. Ustao je i pred svima rekao: ’To nije istina, o čemu vi pričate?’ Da nije bilo jednog navijača koji je 60 godina bio uz Aris, a imao je razvijen biznis sa traktorima, ko zna šta bi bilo. On je direktno igračima dao pare.“
Tog asa će igrači Crvene zvezde Meridianbet, u četvrtak, u 19 časova, morati da zaustave kada budu istrčali na parket Dvorane mira i prijateljstva, na megdan najboljoj ekipi Evrolige u dosadašnjem toku sezone. Ekipi koju vodi Jorgos Barcokas…
Selimo priču na trenersko drvo Milana Minića. Na sudar Barcokasa i Janisa Sferopulosa.
„Barcokasa sam učio u Marusiju. Angažovan sam bio da ga obučavam. Što se tiče Janisa, on je malo kasnije došao u Olimpijakos. On ima jedan put kojim je išao, radio je skauting protivnika i došao do mesta prvog trenera. Barcokas je išao slično, s tim što je odmah pokazivao odbojnost da radi taj posao skauta. Objasnio sam mu: ’Majstore, uradi sada to zašta te Marusi angažovao, jer će te skauting naučiti da gledaš drugačije utakmicu kada budeš pored terena.’ To ga je motivisalo.“
Uticaj srpskih trenera – i igrača – na grčku košarku je neopisiv. Sada i novije generacije, predvođene Vasilisom Spanulisom, preuzimaju klubove i reprezentacije.
„Imaju posvećenost i školu. Naši veliki treneri su uticali na njih, Obradović, Ivković, Šakota, čak i Aca Nikolić. Grci imaju i jako udruženje trenera koje ih štiti.“
Zvezda će se u četvrtak susresti sa moćnim Olimpijakosom koji je prošao srpsku školu – od Barcokasa, preko Vezenkova, do Milutinova. A tu je i još primera.
„Postoje dva-tri tima sa odličnim kretnjama bez lopte. Najbolji u tome je Olimpijakos, uz vrlo čvrstu i postavljenu odbranu. Za Zvezdu je najbolje da u ovom meču vida rane. Da ta utakmica pre svega posluži da se zaleče, jer je sledeće nedelje duplo kolo, kao i da se taktički pripreme. O Olimpijakosu ne bi trebalo mnogo da razmišljaju. Moraju da dobiju dve od preostale tri utakmice kod kuće. A Efes je u usponu, Virtus nepredvidiv…“
Kad se već pominje Efes… Partizan u petak dočekuje „pivare“ iz Istanbula. Minić dobro poznaje i crno-bele, ne zato što je radio kao asistent u Humskoj, već zbog Željka Obradovića uz kojeg je bio u reprezentaciji, a rival u Grčkoj.
„Celu sezonu Partizan ide u talasima koncentracije i dekoncentracije, čak i tokom samih utakmica. Ali ako je neko iskusan i zna da pripremi psihološki tim za nokaut utakmice – a ovo je ta faza – to je Željko Obradović. Verujem u Partizanov standard igre. U Dubai su išli sedam sati iz Barselone, pa još šest nazad do Beograda. Proveli su mnogo vremena u avionu. Zato me raduje da je Karlik Džons delovao dosta sveže i da ga Željko nije potrošio na utakmici, kao što je morao u Novom Mestu. To je dobro za Partizan, mora da se kalkuliše sa energijom. To već dobro znaju Obradović i Bata Zimonjić.“
Minić ističe da ne zna ni šta da očekuje od Evrolige, „braneći se“ činjenicom da je ovo prva godina kada se tri španska kluba bore da nekako uđu u Top 10, što je uvek bilo nezamislivo.
„Gomila je utakmica. Potrebno je mnogo sreće i zdravlja da isplivaš celu sezonu.“
Vraćamo se na Olimpijakos, gde je Minić bio asistent kod Dude Ivkovića i savetnik Milana Tomića, ali i prvi trener kada je to bilo potrebno Pirejcima.
„Sećam se, 2004. godine, kada sam došao, tu je bio Jorgos Printezis. Nisu ga plaćali, trebalo mu je 2000 evra za stan. Ja sam mu kupovao hranu i vodu. Dođe Jonas Kazlauskas te godine – pošto Tomić nije hteo da smanji ugovor koji je imao kao igrač – i otera Printezisa u Larisu. A Tomić i ja smo ga forsirali, trudili se da ga zadržimo… I on čovek postane šta je postao.“
Ovo je samo detalj, samo jedan od igrača na koje je uticao Minić tokom skoro tri decenije rada u zemlji Helena. U jednom trenutku je podizao Rašu Nesterovića i Peđu Stojakovića u PAOK-u, prebacivao Nikosa Zisisa od juniora ka seniorima, insistirao da se Janis Burusis potpiše na višegodišnji ugovor sa AEK-om, borio se za Dimitrisa Dijamantidisa…
Sada, u Beogradu, gleda košarku i ima silnu želju da joj se vrati. Ali, pod jednim uslovom:
„Samo bih na teren. Imam veliku volju još da radim. Sada sam najspremniji kao trener, u glavi i što se psihologije tiče. Nekada sam skakao, vikao, gurao, sada znam da bih drugačije… Pa, prvu trenersku licencu sam dobio 1979. godine“, smeje se Minić.
Od tada je prošlo mnogo godina. I mnogo asova. Jedan će mu zauvek biti zahvalan što ga je srpski stručnjak gurnuo u startnu petorku Arisa, čime je počela priča o Saši Vezenkovu – najvećoj opasnosti po koš Crvene zvezde u četvrtak uveče.
Bonus video:
vanicdusan01
Znamo da je sad najvažnije i zvezdi i Partizanu da što više pobeda ostvare.