Čak i kada ga prekinete usred ručka, neće odbiti poziv već će se uljudno javiti. Na poruke će odgovoriti brzo, precizno i ljubazno. Iako u svojoj biografiji ima dve titule šampiona Evrope i lagodno može da ne reaguje na upit iz Srbije, ponovo će pokazati da se ne uklapa u stereotipe i nesvesno održati čas onima koji novinarsku profesiju ne poštuju mnogo.
Ali, niz komplimenata na račun hrvatskog stručanjaka nije proistekao iz lične koristi zbog pristanka na intervju. Razlog je energija koja se osećala sa druge strane žice. Pozitiva i normalnost u svetu profesionalnog sporta umeju neretko da budu endemska vrsta. Zato je Tomislav Mijatović čovek koji se ne sreće često i koji pleni. Pred duplo kolo Evrolige i doček večitih rivala iz Beograda je razgovarao za Meridian sport o svom Efesu, Erginu Atmanu, Dušanu Ivkoviću, Zvezdi i Partizanu, Filipu Petruševu i Tajriku Džonsu…
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Priča je počela iz drugačijeg ugla – onog koji osvetljava njegov neverovatan put u istanbulskom velikanu. Trenutno korača stazama 15. sezone pod Efesovom kapom.
„Za mene je neshvatljivo! Priča sa Efesom je toliko draga da mi je teško da nađem pravu reč kojom bih opisao koliko mi znači što sam toliko dugo u klubu. I što me smatraju svojim, kao što ja klub doživaljavam kao moj klub u svakom pogledu. Intimno sve doživljavam i zaista je više od profesionalizma“, rekao je Mijatović za Meridian sport.
Istanbul više nije samo velelepni grad na Bosforu za 48-godišnjeg Zagrepčanina, koji je posle 14 godina kao asistent u stručnom štabu prošle sezone postao postao prvi trener Efesa, on je nešto mnogo više.
„U pitanju je iskonski duboka povezanost. Ja sam ovde sa porodicom. Sin mi se rodio u Istanbulu, a kada se dogodi takva vrsta životnog dara onda sve odlazi na nivo više. Imam specijalnu konekciju sa mestom, ljudima… Istanbul je za mene posebna priča”.
Zvuči gotovo kao nemoguća misija, statistička greška, da je od 2010. godine deo kluba. Promenio je Efes devetoricu glavnih trenera, ali Mijatović je ostajao konstanta. Slučajnost? Teško!
„Najveća pobeda je kada vas jedan tako veliki klub sa takvom amplitudom i značajem doživljava kao svog čoveka, kao zupčanik. To je meni lično najveća valorizacija rada i odnosa koji smo stvorili“.
Spreman da tezu o Dudi brani pred bilo kim, Ataman prijatelj i posle Efesa
Istanbul je u poslednje vreme okupio plejadu košarkaških znalaca sa prostora bivše zemlje. Dušan Alimpijević, Dejan Radonjić, Nemanja Bjelica…
„Pre svega sam blizak prijatelji sa svima njima. Dušan Alimpijević i ja smo zaista duboko povezani. Na dnevnom nivou se čujemo. Komentarišemo košarku i život, delimo međusobno ideje. Maksimalno poštujem njegov rad i šta je sve uradio do sada. Ali, naš odnos prevazilazi košarku. Imamo privatan odnos, kao što je slučaj sa Radonjićem. Dejo i ja se toliko dugo znamo. Baš smo pred meč u turskom prvenstvu pričali i Dejo je objašnjavao okupljenima kako smo se upoznali pre nego što su mnogi počeli da se bave košarkom. To je šira slika sporta. Odnosi i prijateljstva koja na tom putu izgradiš. Ljudska povezanost koja traje godinama i koja možda nije moguća u drugim sferama je zapravo najveća vrednost. Omogućava vam da gradite prijateljstva za ceo život. To je ono što mi imamo i o čemu pričam sa ponosom“.
U nedelju je imao direktan okršaj sa Radonjićevim Bahčešehirom. Evroligaš je bio bolji od ekipe iz Evrokupa, a dva prijatelja nisu stigla da pomenu Crvenu zvezdu Meridianbet – koja će doputovati danas u Istanbul kako bi u sredu odmerila snage sa Efesom.
„Verujte mi, nije bilo prostora. Razlog je jednostavan. Ritam je takav da vam svaka naredna utakmica okupira pažnju. Sve se previše brzo dešava da nemate vremena da se osvrnete iza sebe. Nismo imali sekundu da se bavimo takvim ćaskanjem. Svako je usmeren na svoj naredni meč“.
Mijatovićevi izabranici su imali vrlo dobru uvertiru uoči dolaska večtih. Prošle nedelje su pobedili Panatinaikos 26 razlike. Na suprotnoj strani je stajala ikona Efesa i jedan od mentora.
„Nisam krio – utakmica je bila specifična i vrlo emotivna za mene. Uvek želiš da pokažeš nekome ko je obeležio tvoju karijeru i ko je bio tvoj učitelj, da je na tebe uticao dobro i da ti je preneo znanje. Da može da bude ponosan na tebe. Istovremeno, utakmica je živa stvar i želja za pobedom je uvek neosporna. Nama se vratio Šejn Larkin, što nam je pomoglo. Razlika je bila nebitna. Panatinaikos je igrao bez najboljeg igrača Nana, a mi smo bili inspirisani i nošeni našom publikom. Posle utakmice sam rekao da možemo svaki meč da pobedimo sa pola koša i znaću da smo napravili dobar posao“.
Mnogo prašine se diže gde god zakorači Ergin Ataman. Kada ste mu protivnik, sigurno nije previše lepo. Ali kada ste na istoj strani, prema rečima Mijatovića, uživanje je raditi sa turskim stručnjakom.
„Ergin je pre svega vrhunska osoba i naravno vanserijski trener. Zadovoljstvo je bilo raditi i družiti se sa njim. Odnos kako se ophodi prema svojim saradnicima je izuzetan. Imali smo fenomenalne epizode zajedno. Potvrda sjajnog odnosa je prijateljstvo koje se rodilo. Lično mogu pričati samo u superlativima o Atamanu. Nakon što smo prestali da sarađujemo, ostali smo u kontaktu i čujemo se jednom nedeljno – pričamo o životu, košarci… Na taj odnos sam veoma ponosan“.
Nije moglo bez jednog drugog učitelja – posebnog i neponovljivog: Dušana Ivkovića.
„Sećam se prvog, drugog, trećeg susreta. Prve kafe, druge kafe, prvog ručka… Svega se sećam. Više puta sam govorio, a možda pojedini ne shvataju – Duda je veći od našeg sporta i svetskih granica. On je čovek koji likom, delom, harizmom, znanjem, a pre svega velikim srcem jednostavno dokazuje da je veći od svega što nas okružuje. Ovu tezu sam spreman da branim pred bilo kim. Ja to verujem i živeo sam to. Vreme provedeno sa njim i odnos koji smo imali mi često deluje nerealan. Nisam mogao da verujem da se to meni dešavalo. Pitao sam se da li ja sada sedim sa Dudom, pričamo o životu, košarkaškoj rotaciji… Bio sam impresioniran i svaki delić tog odnosa, odnosno učenja sam upijao i postajao bolji u svim aspektima. I dan danas se pitam u nekim situacijama šta bi Duda rekao. Ljudi se često takmiče ko će udeliti bolji kompliment, ali jednostavno ovo je od srca. To je za mene bilo toliko upečatljivo da će Duda zauvek biti sa mnom“.
Bio sam tas na vagi u dovođenju Petruševa u Efes
Iz prošlih dana direktno u sadašnjost, koja donosi duel sa dva najveća srpska kluba. Sreda je rezervisana za crveno-bele, petak za crno-bele. Kao trener čiji je kredo – sledeća utakmica je važna, apsolutan fokus je usmerio prema klubu sa Malog Kalemegdana.
“Zvezda dolazi sa oporavljenim Bolombojem, koja je sjajno vođena od strane gospodina Sferopulosa. Ekipa sa glavom i repom, fizička, koja ima široku rotaciju, tako da znamo da nas očekuje izuzetno žestoka utakmica. Mi smo apsolutno spremni i svakako je veliki sportski izazov. Očekuje nas fizički meč i moramo se posvetiti detaljima ako želimo pobedu“.
Imao je samo reči hvale za narednog rivala. Nije prošlo mnogo i moglo se zaključiti – ozbiljno se sprema za Zvezdu.
„Kad pogledate koga su doveli samo tokom sezone, da je angažovan jedan Filip Petrušev iz Olimpijakosa – to mnogo govori. Imaju plejadu iskustva od Teodosića, Kalinića i Nedovića, pa preko povratnika kao što je Dobrić, koji ima sjajnu ulogu, Davidovac… Pa igrači unutra. Imaju širinu, sedam visokih igrača i to je stvarno jedna široka lepeza kvalitetnih igrača – kako domaćih, ali tako i stranaca. Moramo biti maksimalno koncetrisani, fizički top i onda možemo doći do naše želje, a to je pobeda”
Pre tri sezone, Filip Petrušev je stigao u Efes. Pamtiće istorija da je postao prvak Evrope, dok teren nema previše materijala. Nije bilo mesta u šampionskom timu za srpskog reprezentativca. Danas je Zvezdin košarkaš jedan od najboljih u Evroligi na svojoj poziciji.
„Ja sam bio veliki tas na vagi u dovođenju Filipa u Efes. Pratio sam ga iz vremena Gonzage. Nisam vizionar, već neko ko ga je gledao, pa mi se dopao i nastavio sam da pratim njegov razvoj, koji je išao pravim smerom. Radi se o izuzetnom momku. Mnogo mi je drago kada vidim da ima uspeha. Naravno, neće mi biti drago ako bude imao uspeha protiv moje ekipe“.
Premotao je film Mijatović i objasnio zašto Petrušev nije zasijao u Efesu.
„On je došao možda godinu dana prerano u naš sistem koji je bio popunjen i razrađen. Nije imao prostor da napravi prirodan iskorak. To je za mladog igrača veoma teško. Da je kasnije došao, mislim da bi bila druga priča, jer Filip ima sve. Kompletan, moderan, visok – to je definicija Filipa Petruševa. Nije mi baš najdraže što sada igra protiv mene, ali ovo su fakti. Ja mislim da je Petruševu mesto u NBA ligi. Ali znate kako je tamo, morate biti u pravo vreme u pravoj ekipi. Definitivno, u ovom trentuku Filip predstavlja jednog od najpotentnijih igrača na svojoj poziciji u Evropi“.
Još jedan momak iz aktuelnog sastava Zvezde je prošao kroz trenerske ruke hrvatskog stručnjaka. Majk Daum je na Mali Kalemegdan stigao upravo iz Efesa.
„Pokazao se kao pravi igrač koji radi za ekipu. On je sjajan pik-en-pop i spot-ap šuter za tri poena. Majk je u svojoj karijeri pokazao da može biti ne samo lider, već i zahvalan igrač za rotaciju. Znao sam kada je odlazio da će napraviti dobar potez i da će biti malo skepse. Definitivno je jako ozbiljan šuterski potencijal i njegova pozicija je veoma tražena. Utakmice koje sam gledao, Daum je odigrao na visokom nivou”.
Iako uvek gleda samo u pravcu sledeće utakmice, napravio je izuzetak zbog specifičnosti situacije i dao je svoju analizu Partizana, koji će u petak odigrati utakmicu protiv dvostrukog šampiona Evrope. I kada crno-beli nisu blistali, znao je Mijatović da se Parni valjak nalazi u sigurnom naručju.
„Nisam ni pre shvatao zašto postoji skepsa. Mislim da je to sjajno složena ekipa, a ono što je ključno ne smemo zaboraviti da je na klupi Željko Obradović. Tu počinje i završava se svaka priča o tome šta ja zapravo mislim o Partizanu. To zahteva od nas dodatnu mobilizaciju i glad. Imaju izuzetan kvalitet, samo jedan poraz u ABA ligi, u Evroligi niz od pet pobeda. To govori koliko je snažna ekipa i koliko je potrebno dati više od maksimuma da bi bili u situaciji da pobedite crno-bele. Mi znamo, nismo krenuli da mislimo o Partizanu, jer ćemo igrati u petak, međutim, svesni smo da će biti potrebna ekstremna agresivnost u oba smera, kao i kontrola skoka“.
Efes je letos “podario” dva pojačanja večitim rivalima – Dauma Zvezdi, Tajrika Džonsa Partizanu. Američki centar se vrlo brzo uvukao u kožu navijača crno-belih. Za momka koji svi pripovedaju da će biti Partizanov novi Matijas Lesor, nekadašnji trener je imao savet.
“Tajrik je momak koji svojom atletikom, snagom i žarom okupira navijače i stavlja ih na svoju stranu. Involvira sve oko sebe, što je svakako plus. Znao sam u konverzaciji ovog leta i kada smo pričali o timu za novu sezonu, da ga Partizan i gospodin Obradović žele. Mi smo imali drugačiju viziju tima. Vidim da se Tajrik dobro snašao. Ono što bih napomenuo – ne treba da bude ničija kopija”.
Bez patetike – sve u službi tima, Ismail je 24 sata u košarci
Prošlog maja je odjeknula vest kako je Efes na još dve godine produžio ugovor sa Tomislavom Mijatovićem. Iako je javnost pripovedala o drugim imenima, turski velikan se kladio na svog vojnika.
“Koliko zvuči komercijalno ili filmski, uvek sam se trudio da služim klubu. Kada dobijete takvu priliku, onda morate dati sve od sebe da vratite poverenje. Ja sam samo na to bio fokusiran. Ovo pričam bez trunke patetike. Kada su mi saopštili odluku da je njihova želja da nastavim da vodim tim, ja sam oberučke prihvatio iz jednostavnog razloga – službe klubu. Nisam bio opterećen da li ću ostati ili ne, već sam osećao obavezu da radim najbolje što znam. Naravno osetio sam veliku čast”.
Još jedna infomracija je iznenadila manje upućene u košarkaška zbivanja u Evropi. Nedavno je Ismail Šenol, inače jedan od najpoznatijih sportskih novinara u Turskoj, postao sportski direktor Efesa. Nekada sa mikrofonom ispred Mijatovića, a danas u istim redovima.
„Mi se poznajemo preko deset godina. Imamo zajedničke prijatelje van košarke. To je tranzicija koja je za mene bila fluidna. Ismail je 24 sata u košarci i znam koliko zna. Za nas unutra je bila lagana promena, koja ide pravim smerom. Naš odnos je krenuo u trku, nastavlja se dalje i nadograđuje. Za mene je cela promena prošla sa manje stresa, jer smo se poznavali. Zato je proces adaptacije mnogo kraće trajao.
Efes posle 15 kola ima skor od osam pobeda i sedam poraza. Nije blistao na početku sezone, ali čini se da polako hvata zalet i mašta o vrhovima.
“Nikada nisam davao velike najave. I zaista, sve naše misli su usmerene prema Zvezdi, a onda krajičkom oka gledamo ka Partizanu. Sezona je maraton i mnogo faktora utiče na epilog. Kao trener Efesa, apsolutno sam zadovoljan svojim timom i verujem da smo spremni za najviše ciljeve. Do tog cilja ćemo doći samo ako budemo išli korak po korak. Naravno da imamo veliku veru u sebe“, zaključio je Mijatović za Meridian sport.
Bonus video:
davidpantelic80
Svestan je i Mijatović da najveća opasnost ide od Petruseva, mesto mu je u NBA
srboljub.birmancevic
Posle 14 godina rada kao asistent trenera sad je vreme da Tomica MIjatović zablista na klupi Efesa.
stanko.trkulja
Očigledan dokaz da i među hrvatima ima “izroda”