Retke su prilike da publika u Srbiji može da gleda mušku ili žensku odbojkašku reprezentaciju uživo na delu. Nekih igrača će sigurno zauvek ostati željna… Baš zato je dragoceno kada veliki reprezentativni asovi stignu u domaću ligu, pa su njihove utakmice dostupne na izvolte. Jedan baš takav je tu – Nemanja Petrić.
Meridian sport te casti – registruj se, uplati 500 i preuzmi odmah bonus od 3.000 DINARA!
Bivši kapiten Srbije trenutno sanja o uspehu u dresu Partizana i ne planira penziju. Ima 37 godina, veruje da može još mnogo toga da pruži na odbojkaškom terenu.
Pre čak 18 godina Nemanja je bio član Mladog radnika. Posle toga je gradio inostranu karijeru. I to kakvu…
U njegovoj biografiji redom su Budućnost, Ase-Lenik, Peruđa, Modena, Halkbank, Belogorje, Milano, Sijena i Spor Toto. Svim tim veliki klubovima od pre neki dan pridodat je još jedan – Partizan.
Kako je došlo do vašeg povratka u Srbiju posle skoro dve decenije?
“Imao sam diskus herniju, što u ovim godinama nije nimalo naivno. Nisam smeo da pravim neke pogrešne poteze, nego da dam vremena tom oporavku. Jeste potrajalo, ali mislim da je imalo efekta, baš iz razloga što imam želju da se vratim i igram odbojku još. Nisam žurio zbog toga… Ta povreda je nadam se iza mene. Došao sam do zaključka da je najbolje da ostanem i završim ovu sezonu u Srbiji i da se ovde vratim nekom maksimalnom opterećenju. To je nešto što je Partizanu odgovaralo, oni su mi ponudili ovakvu priliku – poklopile su se želje i to je razlog mog povratka u Srbiju. Drago mi je što sam tu sa mladim momcima, znatno mlađim od mene – neki čak i po 20 godina. Sve je to čudno za mene. Ali, zanimljivo je. Trudiću se da im pomognem koliko mogu, verujem da imamo šta da im ponudim i pokažem. Jeste neobično posle toliko godina u inostranstvu, ali Srbija je moja kuća, moj dom. Nigde nije lepo kao kod kuće“, uz osmeh je pričao za Meridian Sport Nemanja Petrić.
Ima li straha kod mlađih saigrača?
“Povučeni su, to je normalno. I ja sam imao takve reakcije prema nekim starijim igračima kada sam počinjao. Oslobodiće se brzo. Ja ću im dati priliku da se oslobode, neće tu biti problema. Dobra su deca, vaspitana tako da sve je super“.
Potpisali ste otvoreni ugovor ili saradnju do kraja ove takmičarske godine?
“Do kraja sezone sam… Dogovorili smo da uđem u tu priču kompletnog oporavka i pomoći klubu. Imao sam i neke druge opcije, pa i da odem u inostranstvo – ali jednostavno sam odlučio da ovaj period oporavka koji sam i radio u Srbiji, ovde dovedem do kraja. Imam ljude koji brinu o tome, a u inostranstvu ne bi bilo isto. To je razlog što nisam razmatrao da odem sada preko“.
Može li da se zaključi da vam ovo nije oproštajna sezona i da ćete nastaviti da igrate odbojku?
“To mi je želja. Oporavak je bio usmeren ka tome da se vratim potpuno. Još nekoliko godina želim da igram, koliko mi telo dozvoli, pošto sad ima i ozbljnijih povreda propratnih – kao kod svakog sportiste. Moraću da slušam telo. Želim još nekoliko sezona da igram na visokom nivou preko, verujem da mogu. Videćemo…“.
Da li je malo lakši životni tempo otkad ste završili reprezentativnu karijeru?
“Jeste lakše… Mada, ja sam i ranije sa selektorima pravio dogovore pa sam imao neki period tokom leta za odmor i porodicu. Dobijao sam slobodno više od mojih drugova iz reprezentacije. Ali, drugačije je. Čovek oseti da je vreme da se zatvori jedno poglavlje koje je bilo važno, veliko… Najvažnije u karijeri. Imam više vremena za sebe, porodicu… S druge strane – nije lako ostati u treningu. Posle toliko godina kada čovek ima mesec dana ili deset slobodno dođemo do toga da je pauza tri, četiri meseca – onda nije lako ostati u ritmu i treningu. U tom smislu sportistima najteže padne završetak reprezentativne karijere. Ali nađe se način za rad, prilagodi se čovek“.
Da li je porodica najviše na dobitku?
“Sigurno da jeste… Mnogo više vremena imamo jedni za druge. Mada, oni su sve vreme bili sa mnom. I kad sam bio u reprezentaciji – osim na turnirima kad sam bio odsutan. Trenutno smo ovde, prvi put da živimo u Beogradu malo duži period. Lepo nam je, novo je sve. Drugačije u odnosu na život u inostranstvu“.
Koliko ste do sada pratili domaću ligu?
“U poslednje vreme više nego ranije. Mogao bih da istaknem da je liga ove godine baš ujednačena. To pokazuju međusobne pobede između skoro svih klubova pri vrhu. Ima pet-šest ekipa među kojima je i Partizan koje mogu sigurno da dođu do borbe za trofeje. Ne bih nikoga isticao kao favorita za nešto. To je dobro za ligu što je uravnotežena. Biće zanimljiv plej-of. Na deci i mladima je da se dokazuju, igraju, uživaju… Mislim da je to dobro za srpsku odbojku“.
Kakav odnos imate sa trenerom Draganom Kobiljskim?
“Gagi znam dugo, kao i sve ostale ljude. On je bio pomoćni trener u nekoliko navrata u reprezentaciji. Dobro se poznajemo, imamo super saradnju. Lepo radi sa mladima, mislim da je to pravi put za razvoj novih nada. Pre svega, prilika da igraju je bitnija od samog rada i svega drugog. Treba da teže tome svi klubovi. Drago mi je što je Partizan to prepoznao i što radi na tome“.
Dugo ste bili član reprezentacije, imali ste i kapitensku traku ispod broja, možete li da prokomentarišete izbor novog selektora Srbije Georgea Krecua?
“On ima specifičnu ulogu, sasvim je drugačija ekipa nego ranije. Dokazan je trener, napravio je mnogo uspeha sa prethodnim timovima. Sigurno će i njemu biti potreban period za adaptaciju zajedno sa igračima – moraju da kreiraju međusobni odnos i poverenje kao podlogu za rad. Kvalitetan je stručnjak. Imamo igrače sa zavidnim kvalitetom i verujem da mogu da se bore za trofeje. Neće im biti lako… U smislu – ja sam se povukao pre pune dve godine, ali dok sam igrao i posle mog povlačenja nije bilo rezultata. Tako da – oni treba da nastave da grade nešto svoje, da prave novu priču. A mi treba da im damo prostora… Verujem da će jednog dana doneti medalje jer mislim da imamo kvalitet“.
Bonus video:
neda.kerkez
Nemanja Petrić je imao sreću da su mu u Partizanu izašli u susret iako znaju da ima 37 godina i diskus herniju.