Vladimir Koprivica: Ključni čovek sporta je trener - povrede će biti sve češće i teže (VIDEO)

Na jednoj od grupa na savremenim komunikacionim kanalima u kojoj su košarkaški stručnjaci, bivši igrači, ali i zaljubljenici u kraljicu igara, konstatovano je da košarka u zemljama bivše SFR Jugoslavije polako ali sigurno propada. Postavljeno je i pitanje za razmišljanje zašto u Evroligi nemamo više trenera poput Željka Obradovića i srpskih igrača u dominantnim ulogama.

Meridian sport te časti – registruj se, uplati 500 i preuzmi odmah bonus od 3.000 DINARA!

Profesor Vladimir Koprivica uključio se u diskusiju sa tezom da je najveći problem našeg sporta, ne samo košarke – TRENER. Uz kratku i preciznu argumentaciju. Bio je to povod da sa bivšim dekanom Fakulteta za sport i fizičku kulturu, profesorom kog su studenti beogradskog univerziteta izabrali za najomiljenijeg, razgovaramo na ovu bolnu temu.

„Tvrdim da je tako i verovatno nisam jedini”, počeo je priču profesor Koprivica za Meridian sport. „Često kažu da je najvažniji sportista, a kad pogledamo u medijima, nekada se na tu poziciju postave funkcioneri ili finansijeri… Ali, ključni čovek sporta je – trener. Jer, sportista ne bi mogao da postane to što jeste da nije trenera. On ga pronalazi, otkriva i razvija njegov talenat i dovodi ga do najvišeg nivoa koji može da postigne. Trener stvara igrača, a onda igrač stvara trenera. Trener u tom procesu postaje sve samouvereniji, stiče iskustvo, znanje, sve lakše dolazi do rezultata, stiče autoritet. Mnogo je važno da igračima veruju i tako zajedno uspevaju.“

Postoje tu još dve relacije, kaže profesor Koprivica.

„Igrač stvara igrača. Veliki je problem u sportu kada igrači rano odlaze u inostranstvo, jer mlađe generacije nemaju od koga da uče. Ranije smo imali situaciju da su mnogi mogli tek u 28. godini da idu u inostranstvo i onda su mlađi imali od koga da uče. To je izuzetno važno zato što u procesu treninga, takmičenja postoji to unutrašnje, da tako kažem, školovanje koje je van trenerskog, kad neko oponaša nekoga – u ponašanju, tehnici, taktici, kompletnoj pripremi,…, svemu. Sa druge strane I trener stvara trenera. Svi veliki treneri koji su nastali, imaju svoju predistoriju, od nekog su učili. Nema samoniklih trenera. Uz nekog moraš da učiš, da vidiš… Opet, izuzetno je važno da kad dođeš na neki nivo ne radiš prostu reprodukciju onoga ko te učio. Nekim trenerima koje sam uvodio u segment kondicije kojom su se bavili sam govorio: ’Dovde ću ti da kažem, odavde moraš sam’. Zato što svako mora da da svoj pečat. Niko ne sme da potpuno oponaša drugog. Samo tako se rađaju nove vrednosti. One temeljne vrednosti, deo koji možemo nazvati nekom vrstom škole, ono što trener pruži naslednicima. Mi smo nekada to imali…”

Zastao je na trenutak, pa nastavio:

„Zašto je trener najvažniji? Zato što je upravljač. Trener upravlja procesima. A procesima može da upravlja samo onaj ko ima veliko znanje, iskustvo… Zato ne volim kad se govori o tome da je, recimo, u školi učenik subjekt. Mi učenika i studenta, kad ga školujemo, pripremamo da bude subjekt. Da ima znanje, iskustvo kako bi jednog trenutka mogao da bude upravljač. Isto kao i trenera. On mora da se osposobi da bude subjekt. A kad upravlja procesom, trener ima dva tima. Jedan tim su mu sportisti, igrači. Drugi, članovi stručnog štaba. Zato mora da bude velemajstor stvaranja tima od igrača i velemajstor stvaranja tima stručnjaka koji prate taj proces.”

U videu na našem Jutjub kanalu pogledajte razgovor koji je više od intervjua. Razgovor koji je predavanje jednog od najboljih stručnjaka u našem regionu. Na temu selekcije igrača i trenera, kako je trenerski talenat ređi nego igrački, važnosti prakse i direktnog kontakta – lekcije koju je nemoguće pronaći na internetu… Kao i o tome kako posmatranjem detalja na utakmicama mlađih kategorija, ali i odnosa velikih igrača prema mladima, možete da zaključite ko će biti budući as. Kao i kako su novac i potreba da se odmah postigne rezultat uticali da se brzo sagore Aleksandar Džikić, Nenada Čanak, Petar Božić, Dušan Alimpijević, značajno uspori Vlada Jovanović

„Oni nisu imali vremena da stvaraju i sazrevaju do kraja. To je rano ubrata jabuka, koja je još kisela. A trebalo joj je dati vremena da sazri. Svi oni su na neki način žrtvovani”.

Na pitanje da li je moguće modifikovati kondicione pripreme kako bi igrači održali formu što duže i izbegli povrede u sadašnjem sistemu sa prenatrpanim kalendarom, profesor Koprivica je odgovorio:

„Može se modifikovati, ali to neće garantovati da ćemo izbeći povrede. One će biti sve češće i sve teže, ako se nastavi ovim putem. Preduslov da se u skraćenom sistemu priprema uđe dobro u sezonu je da igrači dođu na njih pripremljeni. Treba raditi na njihovoj svesti da  taj deo pre početka priprema moraju izuzetno dobro da odrade. Ako to ne urade njima sledi jako teška sezona i skoro izvesna povreda. Znači moraju da naprave pripreme za pripreme i u tih mesec dana uđu u specifičan sistem rada, gde se radi na tehnici i taktici i tu više nema vremena za fizički razvoj, već samo za održavajući režim. Kad počne sezona moguće je raditi preventivne programe. Tu nije dobro imati jedan trening dnevno, raditi prvo teretanu, pa košarku. Mišić mora da bude i rastegljiv i jak i snažan. Da ima i snagu i silu. Zato ti treninzi moraju da biti nezavisni.“

Koprivica se setio detalja od pre nekoliko godina.

„Dok sam radio sa Trinkijerijem primenjivali smo dva treninga dnevno u danima kad smo radili teretanu kako bi se igrači oporavili posle njega. Ako odmah posle dizanja velikih tereta odeš i još dva sata igraš košarku to poništava jedno drugo, nije dobar sklop. Možeš da ne radiš teretanu zbog čega ćeš se povrediti ili da radiš, pa ćeš se opet povrediti jer vezuješ košarku na to. Mnogi se i tokom samog treninga povređuju. Tu treba da se izboriš i igračima objasniš se u danima kada se rade teretane, neophodne za održavanje nivoa mišićne sile i snage, se rade dva treninga. Bar ta dva dana.”

Koprivica je zatim došao i do teme raspoređivanja energije, jer mnogim ekipama se dešava da padnu upravo u završnici zato što su isceđene sve kondicione rezerve,

„Energija igrača nije neiscrpna. I najnovija istraživanja su potvrdila, ono što sam još na drugoj klinici UKTS predavao, da igrač zbog trošenja glikogena pri visokom intenzitetu može da izdrži šest minuta takve igre. Znači, ako je neko u igri deset ili 15 minuta, on je bukvalno ušao u laktate, zatrovao organizam i posle toga počinje da greši, loše funkcioniše i ne može da tehničko-taktički bude na visokom nivou. Dakle, moramo da se naviknemo i da tim naviknemo da tehničko-taktički uspešno radi pri češćim promenama. Jurnjava da svaku utakmicu igraš na najvišem nivou u sezoni koja veoma dugo traje, sa ograničenim igračkim resursima sigurno ne može da dovede do rezultata, niti mogu da se izbegnu povrede igrača, kao ni njihove velike tehničko-taktičke greške…“

Uloga trenera se sada malo menja – nastavlja Koprivica.

„On mora da postigne rezultat, mora da taj brod vodi kroz Scile i Haribde, da se na mnogo načina potrudi da sačuva igrača na tom putu. Potrebna su veoma savremena sredstva oporavka – kriokomore i barokomore, kao i stručnjaci vrhunskog nivoa u toj oblasti. Ko prvi bude oporavljao sportiste na najvišem mogućem biće ispred drugih. Došlo je neko drugačije vreme u kome, ako već ne možemo da pobedimo novac, moramo da mu se u najvećoj mogućoj meri prilagodimo i probamo da izbegnemo sve te negativne stvari. Da ih u potpunosti izbegnemo sigurno nećemo moći”, zaključio je profesor Koprivica. Razgovor koji je bio svojevrsno predavanje za trenere i igrače pogledajte u celini na Jutjub kanalu Meridian sporta.

Bonus video:

2 Komentara

    Povrede ce biti cesce zbog sve vise utakmica u sezoni

    Savrseno objasnjeno i strucno i detaljno,jasno i konkretno,vrhunsko priblizavanje sustinskih problema u nasem sportu,koji je mogao da predstavi samo izuzetan sportiste,profesor i legenda!

Postavi odgovor