Sudbina asova malih sportova - peto mesto u Parizu, finalna trka i pad u zaborav do sledećih Olimpijskih igara (VIDEO)

Šampioni poput Novaka Đokovića, Nikole Jokića, Ivane Španović,…, zbog globalne popularnosti sportova kojima se bave svakodnevno su prisutni u javnosti. Međutim, mnogo je više šampiona i vrhunskih sportista, koji rade i treniraju u možda čak i težim uslovima koji nisu sveprisutni u medijima i na društvenim mrežama.

Ove je priča o Milici Žabić, Strahinji Bunčiću i Marku Novakoviću, triju među brojnim asovima kojih se „setimo” samo za vreme Olimpijskih igara, čija popularnost traje samo desetak dana u četiri godine. Sportisti kojima je prošle godine na OI medalja izmakla za dlaku za Meridiansport su govorili o Igrama u Parizu, kao i tome kako je trenirati bez adekvatne pažnje javnosti i motivisati se za najviše domete.

Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!

Milica i Strahinja su podsećamo osvojili peto mesto, a uz malo sreće (i boljeg žreba) mogli su do bronze. Ali i bez odličja ostvarili su najveći uspeh srpskog džuda. Marko Novaković, svetski i evropski šampion u K-200, na trećim Olimpijskim igrama, ovoga puta u četvercu sa Dragosavljevićem, Džombetom i Torubarovom bio je finalista.

Priču smo počeli sa damom za koju bi da nije kimona neko neupućen u sport pre mislio da je sa piste ili filmskog platna.

„Ne mogu da kažem da nisam zadovoljna, ali svakako bi medalja upotpunila sve što sam do sada radila. Ali, izmakla je. Takođe, ne mogu da kažem da nisam očekivala odličje. Mada po bodovima nisam bila u prve četiri očekivala sam medalju i negde je priželjkivala, što je nekako i logično. Olimpijske igre su bile u suštini preteške, imala sam vrlo težak žreb, mnogo teške protivnice. Bilo je baš onako ‘gusto’, ali sada mogu da kažem da sam više srećna rezultatom, nego nesrećna. Peto mesto na olimpijskim igrama je zaista ogroman uspeh.”, kaže Milica.

Strahinja Bunčić je, uz tekvondiskinju Aleksandru Perišić, možda i najprijatnije iznenađenje u Timu Srbije na Igrama. Sekunde su ga delile od najvećeg uspeha karijere.

„Može se reći da sam dosta ljudi iznenadio, ali poznavajući sebe, to koliko sam se spremao i odricao medalja je nekako bila realnost za mene. Kad sam otišao u Pariz znao sam da ću na takmičenju prikazati svoju najbolju verziju i nadao sam se da mogu da osvojim medalju. U oj borbi za bronzu sve do 15 sekundi pre kraja je bilo nerešeno. Imali smo po jednu kaznu i protivnik i ja. Čak sam u većem delu meča bio i bolji, imao više napada, bio aktivniji. Međutim, 15 sekundi pre kraja dogodio mi se mali pad koncentracije koji je rival uspeo da iskoristi i bacio me na vazari, osvojio taj najmanji poen i uspeo da prednost sačuva do kraja.”, priseća se Bunčić i nastavlja. „Prikazanim u mečevima, voljom i željom i borbenošću sam zadovoljan. Da mi je neko pre Olimpijskih igara ponudio da dođem do borbe za medalju, prihvatio bih to. Gledajući sa ove distance mislim da sam imao jako veliku priliku…”

Srbin za samo nedelju dana impresionirao engleskog trenera: Briljantan je, teško ga je kontrolisati…

Marko Novaković sumnja da je bilo ko u njegovom timu zadovoljan rezultatom.

„Iskreno, da smo bili četvrti, deveti ili petnaesti, svejedno je kad imate samo jedan cilj u glavi, medalju. Svi koji su gledali i pratili, mogli su da vide da smo konkurentni. Sad se sve svodi na ’šta bi bilo kad bi bilo’, ali mišljenja sam da je bilo pet trka odigralo bi se pet drugačijih priča na kraju…Sa druge strane, možda tako gledam da sebi dolakšen, to je ta čar sporta koja te gura opet preko granica, da opet tražiš nešto više, da opet radiš jače, da pokušaš… Bilo bi mnogo lepše da smo bili na postolju, što zbog nas, što zbog našeg sporta, zemlje… Za to smo radili prethodne tri godine, od kad smo se ustalili kao četverac. Za nas je to nova disciplina, bilo je baš velikih problema na početku olimpijskog ciklusa, jer smo svi bili u drugim disciplinama. Trebalo nam je vremena da se priviknemo na potpuno drugačiji plan treniranja i sve drugo, zapravo da nađemo četiri čoveka koji će stvarno moći da vijaju taj rezultat. Što je baš stresno, pogotovo kad znate da ostale zemlje su u mnogo boljem položaju od nas i da su već u nekoj prednosti. Na kraju smo uspeli da osvojimo medalju na Evropskim igrama, izborimo kvotu, svi smo dali sve od sebe, na žalost nismo ispunili sam. Okrećemo novi list, videćemo šta će nam doneti novi olimpijski ciklus”, ističe Novaković.

O činjenici da su heroji koji izlaze iz senke uglavnom samo za vreme Olimpijskih igara, Novaković kaže:

„Ne znam kako bi vam drugi odgovorili na ovo pitanje, neko sam ko svaku situaciju ’namesti’ kako mi odgovara i ne opterećujem se određenim stvarima. Ne bih voleo da me nekne shvati pogrešno, ali na to sam se već navikao. Sa druge strane kada bi ne mogu da kažem kako bi bilo da je drugačije, jer ne znam kako to izgleda. Znam samo da je bilo mnogo lepo na olimpijskim igrama kad znaš da te gleda ceo svet. Lako se čovek naikne na lepo, verovatno bih mogao i ja. Ali stvarno ne znam kako je… Ne mogu kažem da mi je teško da se uživim u tu situaciju, ali u ovom momentu ne razmišljam o tome, super mi je i ovako. Uživam u onome što me okružuje”, iskren je Novaković.

Terzić: Komentari prijaju, ali mišljenje “Došao je Terza, sve će sad da bude super” može da bude opasno

Milica Žabić konstatuje da džudo nažalost nije bio toliko popularan, ne zato što nije imao rezultata, već zato što deli sudbinu svih manjih sportova.

„Džudo sada polako dobija zasluženi prostor, pogotovo posle olimpijskih igara, što mi je izuzetno drago. Ali, kao što ste rekli, to vrlo kratko traje, u suštini tokom Igara i neke dve, tri nedelje nakon njih. Mislim da će se i to vremenom promeniti, jer svake godine pravimo velike rezultate, pogotovo u poslednje vreme. Volela bih da naše prisustvo u medijima bude više promocija da bi se deca bavila sportom. Ne konkretno džudom, već nekim od tih ‘malih’ sportova koji su dobri i kvalitetni za razvoj dece, njihovu mentalnu i fizičku snagu. Žao mi je što smo da tako kažem eto negde u ćošku, ali verujem da će se to promeniti”, kaže Žabićeva.

Strahinja ističe da je u Parizu shvatio da su za džudo olimpijske igre jedino bitno takmičenje.

„Toliko su medijski propraćene da te cela nacija isprati. Kroz karijeru možda možemo da učestvujemo dva, maksimalno tri puta na Igrama. Posle Pariza sam doživeo da me ljudi sreću na ulici i kažu ‘Ti si onaj što se borio na olimpijskim igrama, svaka ti čast. Bodrili smo te, navijali za tebe!’ Opet će doći taj trenutak gde ćemo imati priliku da zasijemo, do tada možda je čak i lakše raditi i trenirati kada nisi toliko medijski ispraćen, da se ne gleda svaki tvoj korak. Možeš da budeš koncentrisan, opušten i radiš ono što voliš”, mišljenja je Zvezdin olimpijac. O tome kako im je bilo u olimpijskom selu, kakav im je put do Los Anđelesa i koji su prolazni ciljevi na njemu, koliko je teško održati kontinuitet i biti u vrhu, kao i željama i planovima za 2025. pogledajte u videu na Jutjub kanalu Meridian sporta.

Bonus video:

Postavi odgovor