Najdžel Hejs Dejvis. Čovek koji je postigao najviše poena na jednoj utakmici Evrolige (50). Neumorni borac, vrhunski atleta i sjajan košarkaš – što dokazuje i podatak da je letos trenirao sa američkim Drim timom pred Olimpijske igre u Parizu. Na terenu uvek čvrst, pametan i pouzdan, a van njega – beskonačno zanimljiv.
Često je punio naslovnice izjavama i čini se da svaki put kada stane pred mikrofon možemo da očekujemo spektakl. Sećamo se kako je svojevremeno posle utakmice pričao o svojim mačićima. Da će poslati poklone sudijama što mu nisu svirali da je prešao preko pola kada je postigao poene za obaranje rekorda protiv berlinske Albe. Nedavno je javno, u kameru Evrolige, tražio četiri dana slobodno od trenera Šarunasa Jasikevičijusa.
Meridian Sport te časti – POTPUNO BESPLATNO! Registruj se i odmah preuzmi 6.000 FREEBET!
Što bi naš narod rekao, sa Najdželom nikad dosadno. U najpozitivnijem mogućem smislu. Uverili smo se u to i pred utakmicu Crvene zvezde i Fenerbahčea u Beogradskoj areni (20.00). Da nije morao da žuri na trening, utisak je da smo sa momkom iz američkog gradića Vestervil mogli da pričamo satima. I da svaku reč upijamo kao da smo na nekom seminaru.
Ipak, i ograničen vremenski period koji je mogao da izdvoji za Meridian sport, zbog obaveza i generalno haotičnog rasporeda kada su dupla kola u pitanju, bio je sasvim dovoljan da zavirimo u um jednog od najboljih i najinteresantnijih igrača Evrolige.
Da krenemo redom…
S ozbirom da igra šestu sezonu na najvećoj evropskoj pozornici, jasno je da je mnogo puta gostovao u Beogradu. Iako u poslednje vreme nije često slavio, mada je pružao dobre partije, tvrdi da uvek rado dolazi u glavni grad Srbije.
“Kao i većina igrača u Evroligi, ako ne i svi, volim atmosferu koja se stvara ovde. Navijači su među najboljima na svetu – siguran sam da će oni reći da su najbolji. Fantastična sredina za igranje košarke. Kad god igram protiv Zvezde i Partizana moji prijatelji kod kuće komentarišu koliko je ludo. Više volim da igram na strani. Prija mi ta mržnja i strast koju osećam kada gostujem ovde. Uživam u takvim atmosferama. Dok god je bezbedno – uvek je zadovoljstvo igrati u Beogradu“, rekao je Hejs Dejvis za Meridian sport.
Dobro se upoznao i sa srpskom košarkom kroz saradnju sa igračima i trenerima sa naših prostora.
“Košarka je definitivno život za Srbe. Brzo sam to naučio. Iako je Džejms Nejsmit tvorac košarke, ljudi se šale kako će vam Srbi verovatno reći da je neko iz Beograda. Toliko imaju ljubavi i strasti.”
O srpskoj trenerskoj školi, mentalitetu koji krasi naše ljude, strasti i ljubavi prema igri pod obručima, naveo je jedan zanimljiv primer.
“Treneri iz Srbije su među najboljima, najstrožiji i najluđi – to nekako izgleda ide jedno s drugim. Sve može da se pripiše strasti i ljubavi koju imaju prema sportu. Šalio sam se prošle sezone sa Radovanom Trifunovićem – na treningu bismo trčali uz i niz stepenice, radili hiljadu sklekova i onda bismo uzeli šut. A ako bismo promašili, morali bismo da krenemo ispočetka. Bio sam u fazonu – to je srpski mentalitet, tako se trenira! Sa više različitih strana sam mogao da vidim i razumem uticaj koji košarka ima na srpsku kulturu.“
Jasno je ko mu je najviše pričao o zemlji košarke – Marko Gudurić. Već dve i po godine su zajedno na Bosforu.
“Najvažnije je što želi da pobeđuje. To se vidi u načinu na koji igra. Srbin je, gaji veliku strast, stavlja ogroman pritisak na sebe da igra dobro i uradi šta može da njegov tim pobedi. Dolazi iz jedne od najboljih košarkaških zemalja, ima iskustvo igranja u najrazličitijim atmosferama širom sveta. Naravno, i sa minulih Olimpijskih igara kada je osvojio bronzu, igrao u timu sa čovekom koji će verovatno ponovo osvojiti MVP titulu u NBA, bivšim najkorisnijim igračem Evrolige i svim tim momcima koji su veoma talentovani. Generalno, dolazi iz veoma talentovane košarkaške kulture.”
Srpski reprezentativac je nedavno govorio i o želji da ponovo obuče crveno-beli dres, a šta Crvena zvezda predstavlja za Gudurića shvatio je i Najdžel.
“Dobio sam knjigu od prijatelja o srpskom mentalitetu. U životu, ne samo u košarci. Možete da vidite to u načinu na koji se priprema, koliko želi da pobeđuje, u ljubavi koju ima za igru. S druge strane, mislim da nisam video najviši stepen njegove ljubavi jer nije u dresu Crvene zvezde. Mislim da bi u dresu Zvezde imao makar malo više radosti u očima“.
Početkom ove sezone, imao je priliku da deli svlačionicu i teren sa još jednim srpskim košarkašem. Boban Marjanović se letos vratio iz NBA i zaigrao uz Hejsa Dejvisa u Istanbulu, ali je posle nekoliko meseci košarkašku avanturu nastavio u Kini. Pamti i jedan veliki savet koji je dobio od gorostasa iz Boljevca.
“Boban je sjajan, jedna od najljubaznijih osoba koju možete da sretnete. Ima veoma iskren, brižan i fantastičan duh u tako krupnom telu. Kada je došao pričao je sa mnom kao lider, rekao mi neke stvari o kojima je verovatno pričao sa momcima koji su lideri u NBA timovima, o očekivanjima koje to nosi, kako da igram, neke mentalne stvari, da se ne opterećujem… Recimo, uvek je govorio da budem spreman. U Evroligi mi se dešavalo da po pet minuta ne dobijem loptu, a on bi mi rekao: ‘Brate (na srpskom, prim. aut), dešavalo se da ne igram po tri meseca. Ne postoji tako nešto kao što je nedostatak ritma, pogotovu za tebe. Samo igraj košarku, uživaj, znaš šta treba da radiš.’ Ima sjajan ugao gledanja.“
Osetio je pozitivnu energiju kojom 224 centimetara visoki centar Đeđijang Lajonsa zrači na svakom koraku.
“Nikada nisam video nekoga tako ljubaznog. Uvek bi stao za sliku, čak i sa ljudima koji ne znaju ko je. Uzeo bi telefon da napravi fotografiju, nasmejao se, bio srećan. Bilo je sjajno sarađivati sa njim, doživeti legendu Bobana Marjanovića.”
Naravno, pričali su mu Marko i Boban i o Crvenoj zvezdi i Partizanu. Što posebno dobija na značaju pred gostovanja u Beogradu. Gudurić veoma dobro poznaje brojne igrače njihovog narednog rivala, pa je njegove savete upijao sa posebnom pažnjom.
“Srpski klubovi imaju većinu igrača sa kojima je on odrastao, igrao godinama… Svaki put kada dođemo ovde zna kada će neko da trepne, da veže patiku, žvaće žvaku. Uvek je sjajan u toj pripremi, davajući nam informacije o tome šta da očekujemo od tih igrača. Iako znam da ga verovatno boli duša što mora da igra protiv Crvene zvezde, ali cenim ljubav koji ima. To sport čini prelepim, što ima igrača koji vole i koji bi dali život za klubove i ako igrate dovoljno dobro, idete u dvorane sa 20.000 ljudi koji su takođe spremni da poginu za iste boje. Sport ima divan način da izvuče ljubav i strast – prelepa stvar“, prosto je Najdžel slikao rečima u lobiju hotela Kraun Plaza, nepunih sat vremena otkako je sleteo na aerodrom „Nikola Tesla“.
Pričao mu je verovatno Gudurić i o igraču koji će mu večeras biti direktan rival na parketu Arene – Nikoli Kaliniću. Ali, nije ni morao. Zna Hejs Dejvis dobro ko je Zvezdin lider i šta je uradio tokom bogate karijere – posebno u Fenerbahčeu.
“Svakog igrača protiv kojeg igram, gledam kao boljeg od sebe. Naučio sam otkako sam u Evropi šta je uradio za timove u kojima je bio, šta je uradio za svoju zemlju i ime koje je stvorio govori za sebe. Što se tiče upoređivanja, svaki igrač na mojoj poziciji je bolji od mene – tako gledam na to. Želim da se dokažemo i videćemo šta će biti na kraju utakmice“.
Nikola i saigrači iz Crvene zvezde su bili prilično ubedljivi u Istanbulu početkom sezone (76:57). Štaviše, bio je to četvrti uzastopni trijumf crveno-belih protiv Fenerbahčea.
“Motivacija dolazi iz pobeđivanja. Ne volite da čujete da ste izgubili od nekoga četiri puta zaredom. Dobar su tim, igraju odličnu košarku i nažalost su nas isprašili u poslednjih nekoliko susreta. Cilj je da pogledamo video prve utakmice i primenimo dobre stvari koje smo uradili, ali da obrišemo koliko god je moguće loše stvari. Videćemo šta će biti. Biće još teže, jer prednost terena je predivna stvar u Evroligi. Posebno kada imate srpske navijače, ali uživam u takvim atmosferama, najbolje su igranje.”
Koliko god dobrih stvari da je ekipa Janisa Sferopulosa pokazala ove sezone, pa i pre nekoliko meseci u Istanbulu, veruje da je ključ ipak u rukama njegovog tima.
“Moje kritike prema timovima uglavnom dolaze iz toga da brinemo o sebi. Znamo šta će da urade. Naši treneri rade fantastičan posao u pripremi, ali najvažnije je šta ćemo mi uraditi. Na kraju je najbitnije da li ćemo ostati verni planu utakmice. Da delimo loptu, budemo čvrsti u odbrani i osvajamo 50-50 lopte. U Istanbulu se lopta bolje kretala u njihovom napadu, konstantno smo ih jurili. Nadskočili su nas i uradili dobar posao sa 50-50 loptama. Kada izgubite u sve tri kategorije, nikada nećete dobiti meč. Cilj je da budemo bolji u makar jednom od ta tri aspekta, ako ne u sva tri.”
Napomenuo je da stručni štab radi odličan posao, a na njegovom čelu je čovek sa kojim Najdžel dugo sarađuje. Šarunas Jasikevičijus mu je bio trener u Žalgirisu, pa u Barseloni, a sada i u Fenerbahčeu.
“On je košarkaški genije, sa taktikama i sistemima. Njegove ofanzivne akcije posle tajm-auta su verovatno najbolje. Uživam u defanzivnim sistemima, plan utakmice koji napravi sa stručnim štabom je uvek vrhunski. To je priznanje i dokaz njegovog učenja. Igrao je za velike trenere, učio od njih, mnogo toga je naučio i kao igrač. Zaslužuje pohvale jer daje sve od sebe da ne trenira po principu gvozdene šake.“
Litvanski strateg je u cipelama poznat i po svom temperamentu. Hejs Dejvis misli da zna zašto ponekad plane.
“Bio je toliko dobar kao igrač, pa dolazi u situacije da nas gleda i verovatno se pita: ‘Šta to dođavola radite? Ja to nikada ne bih tako radio.’ Rekao bih da ima tu dinamiku, po principu: ’Trener sam, ali sam bio i igrač, mnogo bolji od velikog broja vas. Zašto ne radite ono što bih ja radio?’ To je borba sa kojom se nosi i mislim da radi sve bolji posao po tom pitanju. Generalno, dobro je igrati za njega. Izuzetno je uspešan, ima toliko fajnal-for učešća… Cilj je konačno dobiti tu drugu utakmicu na fajnal-foru.“
Za kraj smo ostavili posebnu temu. Pomenuta je na samom početku teksta kao jedan od glavnih sinonima za 30-godišnjeg košarkaša Fenerbahčea – rekord Evrolige. Kada ga je postavio, istakao je da jednog od zemljaka vidi kao igrača koji bi mogao da ga nadmaši.
“Rekao sam da bi Markus Hauard mogao da obori rekord, jer je prošle sezone šutirao 15 trojki po utakmici, a da bi oborili rekord, morate da šutirate – on je to radio.”
Ipak, umesto beka Baskonije, nadomak Najdželovog učinka od 50 poena prišao je bugarski reprezentativac i as Olimpijakosa – Saša Vezenkov. Brojao je do 45 protiv Bajerna. Sa tri driblinga.
“Nisam imao pojma šta se dešava. Bio sam slobodan, tražio neki čips u prodavnici i neko je grupnom četu napisao da je Saša upravo ubacio 45 poena. Prva pomisao mi je bila da je to mnogo kul i da je verovatno uzeo dva driblinga. Uzeo je tri. Poslao sam mu poruku, rekao mu da je trebalo da napadne rekord. Svi znaju da je sjajan igrač, ali takve noći se ne dešavaju često. Rekao mi je da nema problem sa tim što nije oborio rekord.”
Na pitanje da li bi neko mogao da prestigne njegov impozantan učinak u bliskoj budućnosti, možda već do kraja sezone, prvo je obavio kraće istraživanje na Guglu. Čisto da se podseti ko je prvi istrčao „četvorku“. Bilo mu je ime na vrh jezika, a želeo je da kroz čuvenu priču napravi paralelu i da bude precizan. Stigla je i potvrda.
“Rodžer Benister je prvi istrčao milju za četiri minuta. Pre njega se mislilo da nije moguće. Kada je konačno uspeo, počelo je stalno da se dešava. Zašto to govorim? Dugo je u Evroligi delovalo da je 50 poena nemoguća misija. A kada vidite da je neko to uradio, pomislite da je možda ipak moguće. Košarka se promenila, malo je brža, pritom su svi videli da je moguće i sada se sve veći broj igrača razmišlja o toj brojci. Ekstremno je teško, posebno u Evroligi, zbog vremena i broja šuteva koje ćete uzeti. Zasad sam srećan.“
Skinuo je kapu Vezenkovu, ali priznao da mu je drago što je ostao kratak.
“Gledao sam Sašin snimak, neverovatno je to uraditi sa tri driblinga. Uvek sam pričao da mi je jedan od omiljenih igrača za gledanje u Evroligi. Jedan na jedan možda neće dobiti mnogo ljudi, ali kada ga gledate kako igra – fantastično. Veliki sam njegov fan. Čestitam mu na istorijskoj partiji, ali srećan sam što još držim rekord“, zaključio je Najdžel Hejs Dejvis u razgovoru za Meridian sport.
Na veliko hvala za sjajan intervju pružio je ruku i na čistom srpskom se pozdravio:
“Nema na čemu, laku noć“.
To je Najdžel Hejs Dejvis. Čovek koji i pored brojnih košarkaških dostignuća ne prestaje da iznenađuje i oduševljava. Kako na terenu, tako i van njega.
Bonus video:
andrija.djulovic
Nismo mi izmislili košarku ali je naši talenti bolje igraju od Amerikanaca.
Goran Munic
Dejvis ceni nasu košarku, zna kakve igrace, trenere i klubove imamo.
boskovicmare982
Što se tiče bezbednosti u Srbiji, ne mora da brine sve dok se njegovi ne odluče Bože ne daj da nas opet zasipaju bombama
Momcilo
Ako odigramo muski kao sto mi umemo i znamo dobicemo bez vecih problema verujem
Ivan Banjac
Njega ako zaustavimo zaustavili smo ceo Fener iskreno
jelenamilosevic540
Bice zestoko veceras i mnog tesko,to je sigurno