Ako je svaka bora na autoritativnom sicilijanskom liku stvarana tokom deset trenerskih godina, otprilike ih je taman. Ako je svaka brazda nastajala u nekom dramatičnom finalu, nema ih ni približno dovoljno.
Etore Mesina na licu nosi četiri decenije neprekidnog rada u vrhunskoj košarci. U sebi još mnogo, mnogo više od toga. Sećanja, imena, pobede i poraze, saborce i rivale.
Sve je to izneo na sto u razgovoru za „Meridian sport“, kao i želju da pojasni situaciju o Šabazu Nejpiru. U početku oprezno, strogo profesionalno. Malo kasnije, uz priču o prošlosti, mogli bismo da se zakunemo da smo čak videli i osmeh. Valjda je to bio osmeh.
„Igramo sve bolje“, počinje priču trener Milana u danu kada ga je, kasnije, čekao duel sa Crvenom zvezdom u Štark areni. „Igrači se upoznaju, tako da se radujem nastavku sezone. Napredujemo. Za nekoliko sedmica će nam se priključiti i Bili Beron, što je mnogo važno za ekipu.“
KVOTE: Crvena zvezda Meridianbet – Olimpija Milano
U situaciji kada nije sve baš počelo onako kako se očekuje (3-6 u Evroligi, 5-3 u Seriji A) koliko je važno biti smiren…
„Nikada nisam smiren“, budi se duh Katanije u Mesini.
Preformulisaćemo na strpljiv.
„Svi mi, uključujući i većinu igrača, prošli smo kroz dobre i loše trenutke. Važan je samo fokus kako biti bolji svakog dana. Ako je tako, ako se i fizička forma popravi, obično rezultati dolaze. Smatram da imam dobru grupu igrača i ljudi, tako da verujem da smo na dobrom putu.“
Priprema utakmice – fokus je Teodosić
Crvena zvezda je isto imala dosta uspona i padova na početku sezone, čak je promenjen i trener.
„Veoma jak protivnik! Imaju duboku klupu, šutere, organizatore igre… Izuzetan izazov za svakog rivala.“
Jednog od kreatora Etore Mesina dobro poznaje. Sa Milošem Teodosićem radio je dve godine u CSKA, a protiv njega… To već ne možemo da izbrojim.
„Jedan od najvećih kreatora u košarci koje smo videli“, jasan je slavni stručnjak. „Ekstremno je zabavno gledati ga. Zanimljivost: čak i prošle godine kada smo igrali protiv Virtusa, Miloš je bio naš glavni fokus u pripremi utakmica. Jednostavno, može da promeni svaki meč! Sada ima 36 godina, možda mora da bude obazriv što se tiče minutaže, ali jedan je od najvećih lidera i organizatora igre.“

Za Mirotića sam znao krajem jula
Letos je Mesina osvojio još jedan trofej – pobedio je u trci za Nikolom Mirotićem. U kom trenutku mu je postalo jasno da najtraženiji igrač Evrope, umesto u Partizan kako se pričalo (i još gotovo svaki klub u Evroligi) ima šanse da dođe u Milano.
„Veoma kasno u julu. Veoma kasno.“
I Podgoričanina je Mesina trenirao u ranoj fazi njegove karijere. Koga nije?
„Taj Mirotić kog sam trenirao u Realu, bio je mlad. Gledano sa strane, možda je delovalo kao kockanje to što sam ga stavljao u startnu petorku. Ali, za mene – koji sam ga gledao na treninzima svakog dana – nije bila sreća. Sećam se iste situacije sa Rašom Nesterovićem, kada je sa 20 godina bio startni centar tima koji je osvojio Evroligu. Kada gledaš tu decu svakog dana, prepoznaš da li su specijalni. Naravno, Nikola je sada zreo igrač, ima svoju decu, porodicu, osvojio je sve, ima MVP priznanja… Donosi nam talenat i stabilnost.“
Na terenu stabilnost donosi Mirotić. Na klupi po tom pitanju pomaže Milan Tomić.
„Uvek sam mnogo cenio Tomića. Iako nismo bili prijatelji, samo smo se sretali na terenu, imali smo zajedničke poznanike. Uvek mi se sviđalo kako igra, kako kreira, kakav je posle bio i kao trener. Pomislio sam da bi mu bilo zanimljivo iskustvo sa nama. Veoma prijatno me iznenadio kada je prihvatio, jer ipak je bio prvi trener Crvene zvezde.“
Digresija na pomen srpskog trenera – Petar Božić, bivši kapiten Partizana i sada trener Londona, radio jesa Italijanom u San Antoniju, a ima izvanrednu sezonu od kada se vratio na ovu stranu Atlantika.
„Bio je jedan od asistenata kod nas u Spursima. Nisam iznenađen. Isti je kao što je bio igrač, koncentrisan, inteligentan i veoma dobro organizovan.“
Kada već pričamo o Spursima. Mesina sigurno zna koliko je uzbuđen Greg Popović što radi sa takvim dečakom kakav je Viktor Vembanjama…
„Naravno!“
…I, da dodamo, koliko će profitirati mladi Francuz od saradnje sa jednim od najvećih trenera svih vremena?
„To je jedina osoba koja može da pomogne Viktoru da balansira sve kroz šta prolazi sada, očekivanja euforiju, glasine… Sve što radi, gde god da krene, on je Vembanjama i mnogo je pažnje. Jedna očinska figura kakva je Greg Popović može da mu bude mentor na terenu i van njega. Mnogo važno za razvoj tog dečaka.“
Srbi imaju jednu karakteristiku
Pre nego što smo se našli sa slavnim trenerom, prošli smo kroz sve srpske igrače sa kojima je radio.
„Mnogo ih je!“
Mnogo!
„Ja sam pola Srbin. Barem znam mnogo loših reči.“
Mislili smo da znamo sve, ali su se pojavili i neki koje smo zapostavili. Pitanje je samo da li postoji neka univerzalna karakteristika za sve njih.
„Ako ste već prošli kroz listu, primetili ste da su tu neki jedinstveni talenti. Njihov dar je drugačiji. Ali, jedno bih kod svakog od njih primetio: čak i kada su u pitanju najveći, uvek su imali kombinaciju neverovatnog samopouzdanja, posebne ličnosti i istinsku veru da jedini način na koji možeš da pobediš je uz tim. Svi ti velikani su uvek shvatali koliko su važni za tim, ali i koliko je tim bitan za njih. A to ide od trenera koji su ih vodili kada su bili mladi.“

Vratićemo se na trenere koji su ih vodili kada su bili mladi. Malo o jednom koji je neke od njih vodio do titula. Novinari vole da ističu rivalitet Željka Obradovića i Etorea Mesine. Da li taj “fenomen” zapravo postoji?
„Sa moje strane – ne mogu to da zovem rivalitetom, jer imam enormno poštovanje prema Željku. Gledam većinu njegovih utakmica, uvek se trudim da ukradem nešto od njega. Smatram da zbog igračkog iskustva koje poseduje i svega što je postao kao trener, on je zaista gore! Uz sve to, uvek je održavao najveće poštovanje prema svakom protivniku. To sam oduvek cenio. Osoba je koju toliko poštujem da ne mogu da ga smatram bilo kakvim rivalom. Razumete me? On je van konkurencije.“
Mesina je objasnio:
„Znate, lako je istaći sve velike rezultate koje je Željko imao. Bilo je i loših sezona kada nije ostvario ciljeve koje je želeo. Ali, tada se njegovo ponašanje, njegovi stavovi i način na koji je vodio igrače – nije menjalo. To mnogo poštujem.“
Nije se menjao ni način na koji Etore Mesina radi.
„Nisam baš siguran.“
Barem što se tiče strasti dvojica rivala – ispravka, kolega – još od 1992. godine i četvrtfinala između Knora i Partizana ne menjaju se.
„Samo zato što obojica uživamo u radu svakog dana. To je nešto zajedničko za mnoge trenere. Ali, mi smo imali sreću, jer smo uvek vodili dobre timove. Postoji mnogo sjajnih trenera koji nisu dobili šansu kakvu sam ja imao, u smislu snage timova koje su vodili. Neki veliki stručnjaci su možda jednom igrali finale samo zato što je njihov tim pružio više od mogućeg.“
Mnogo dugujem Vujoševiću
Uleteli smo sa temom „Obradović“ a nismo razradili zašto je Mesina „Srbin“. Bezbroj srpskih igrača je vodio, ali samo neki od njih svoja imena ispisali zlatnim slovima. A neki su i na važnim funkcijama u srpskoj košarci. Zoran Savić je generalni menadžer Partizana, Predrag Danilović je predsednik KS Srbije. Zapravo, Danilović je prvi srpski igrač kojeg je Mesina trenirao, proveravamo sa Italijanom?
„Samo malo da razmislim… Da!“
Posebna priča.
„Bili su drugačiji. Saša je došao u Bolonju kada je imao 22 godine. Zorana sam trenirao kada je već imao preko 30. Drugačije su ličnosti, drugačiji igrači. Saša…“
Zastao je Mesina, što je bio signal za jaku poruku:
„Uz dužno poštovanje prema svima, ali Saša je jedan od najvećih igrača svih vremena! Bio sam mlad trener i… Znate, mnogo dugujem Dušku Vujoševiću!“

Nedaleko od mesta gde razgovaramo, Vujošević se verovatno spremao da gleda utakmicu Efes – Partizan.
„Dule je tada bio van zemlje, bio je rat. Došao je u Italiju i počeo da radi kao trener. Ali, i dalje veoma blizak sa Sašom, bio mu je mentor. Mnogo mi je pomogao da bolje razumem Danilovića, da se povežemo. Bili smo obojica mladi, tvrdoglavi. Ali, sada ga smatram jednim od istinskih prijatelja u košarci. Mnogo mu dugujem, na terenu i van njega.“
Dule, pretpostavljamo, zna koliko je pomogao tada mladom Mesini?
„Da, rekao sam mu“.
Nedostaju mladi kakvi su bili Danilović, Đinobili, Jarić
Marko Jarić je bio još jedan Srbin sa kojim je slavni stručnjak osvojio jednu od četiri titule prvaka Evrope. Srbin je imao 21 godinu kada je osvojio Evroligu. Da li slavnom stručnjaku nedostaju tako mladi talenti na najvišem nivou?
„Ne samo meni, nedostaju Evroligi! Trend je da mladi igrači napuštaju Evropu. Imam primere u Daniloviću, Đinobiliju, Jariću.. Postajali su zvezde i osvajali, a tek onda bi odlazili u NBA. Naravno da postoji primer Luke Dončića, koji je apsolutno poseban. Ali, tu je i dečak koji igra za Majami, Nikola Jović. On je sjajan talenat, ali se razvija u G ligi. Naravno da trenira i sa Majamijem, ali to je sada postalo uobičajeno. Izgubili smo tokom godina priliku da sami razvijamo igrače. Sada imamo iskusnije, oni donose čvrstinu i liderstvo, a utakmice su atraktivne. Ali, mnoge zemlje su uživale u tome da gledaju mlade kako igraju pred njima i tek posle odlaze. Lično, za mene je bilo uživanje da vodim te igrače. Ali, ne možemo ništa da uradimo po tom pitanju. Sada je čak i teško privući druge jer se oni trude da ostanu blizu NBA po svaku cenu.“
Raspored Evrolige je, najblaže rečeno, zgusnut.
„Veoma je teško za sve. I potpuno različito od NBA. U Evropi postoje dve tabele, jedna u Evroligi posle 34 utakmice, druga u domaćem šampionatu posle 30. Izgubiš dve utakmice i u problemu si. U NBA, izgubiš neke utakmice i nikom ništa, može da se prevaziđe. Svaki meč i u domaćem šampionatu vredi. Nemam pojma kako to da popravimo. Probali smo da skratimo treninge, da produžimo terapije, da smanjimo minutažu…“
Još jedan primer iz prošlosti:
„Danilović bi igrao 35 minuta. Lako! I ljutio bi se na mene ako bi igrao i minut manje“, čini nam se da se nasmejao Mesina. „Sada nije tako. I reprezentacije igraju preblizu početka sezone, što je za mene problem. Ne može kroz pripreme bez svih igrača, a budžeti klubova su veliki. Kada su reprezentacije igrale posle sezone, mogao si barem da izgradiš tim. Sada su umorni posle takmičenja koja su, da me ne razumete pogrešno, sjajna. Svetsko prvenstvo, fantastično. Evropsko prvenstvo, takođe. Olimpijske igre, bez premca. Ali, tajming je problem. Sada još pričamo o dodavanju još timova Evroligi? Ne znam gde idemo.“
Kraći treninzi ruše evropsku košarkašku kulturu – konstatujemo. Dok Rivers je baš pričao kako bi Amerikanci trebalo da gledaju ka Evropi, jer se tamo više trenira.
„Sada nije tako. I, da, to može da utiče na identitet evropske košarke.“
Identitet koji su gradili veliki igrači i veliki treneri. Etore Mesina je jedan od najvećih.
Bonus video:


