„Taman da se završi Borac – Vršac“… Stigla je poruka od Nenada Stefanovića nakon pitanja za intervju. Kao što je i obećao, talentovani stručnjak je pozvao Beograd u dogovoreno vreme i započeo svoju uobičajenu šetnju, koju svakodnevno praktikuje tokom boravka u Republici Srpskoj. Umesto standardne rutine, iskoristio je sat vremena hodanja da usput misli usmeri na omiljenu temu – na košarku. I ovako igra pod obručima preokupira mozak, samo što su sada reči išle u etar. Stavio je slušalice u uši, pustio korak i priča je mogla da počne. Povod je bio početak plej-ofa i utakmica Igokee sa Crvenom zvezdom, a razrada i zaključak su pojačali sliku o kompleksnosti trenerskog poziva.
Noći značajno više provodi uz ekran, na kojem analizira i gleda pregršt utakmica, tako je četvrtak veče proveo uz Superligu Srbije.
Meridian sport te časti – registruj se i osvoji 5.000 dinara za sport i 500 besplatnih spinova!
“Bez porodice sam prvi put. Oni su ostali u Beogradu. Istovremeno, izašli smo iz ciklusa gde smo igrali Evropu, a kasnije i dva kupa, tako da smo mahom na jednom treningu dnevno, pa su moje obaveze od 10 do negde pola tri. Posle toga sam slobodan. Nemam uobičajene obaveze kao što su domaći zadatak, škola, igranje sa decom… Zato imam vremena da gledam i pratim više nego obično”, rekao je Stefanović za Meridian sport.
Poruka s početka je uticala da ton razgovora ode prema timovima koji inspirišu, a slučajno je otkrila ekipu na koju se Igokea ugleda ove sezone.
“Imao sam privilegiju da tokom boravka u Americi, u Atlantinom kampu, sarađujem sa Džordom Bozikasom, koji je dugo godina bio prvi asistent Barcokasa. Pratio sam Olimpijakos i do tada, ali posle upoznavanja sa Bozikasom, sa kojim sam postao prijatelj, postao sam još veći fan. To što oni rade je stvarno neverovatno. Način na koji igraju, bez mnogo driblinga, da se svi kreću, da utrčavaju, da se traži otvoren igrač… Tako sam zamišljao i da mi igramo, naravno u našim okvirima. Ono što je uradio Pariz je fantastično, ali ima mnogo drugih ekipa koji su sjajne na raznim nivoima – Unikaha, Ninburg…”
Kada je letos stigao u Laktaše, nije delovalo da će Igokea biti u samom vrhu ABA lige, ali nekoliko meseci kasnije – Stefanovićev tim je štiklirao petu pozciju.
“Potpuno smo promenili tim. Momci mahom nikada nisu igrali zajedno, a kada je tako – i klubovi sa mnogo većim budžetima se teško adaptiraju. Ja sam po prirodi optimista i verovao sam da možemo da napravimo uspeh, koji smo uspeli da ostvarimo. Lično mislim da je izvanredan. Vidimo koji timovi su ispred nas, što je očekivano, dok su ispod ostale neke ekipe koje su skuplje od nas i igraju na većem nivou. Mi smo uspeli da ostvarimo izvanredan rezultat. Opet, kao trener uvek želim više. Zadovoljan sam ne samo rezultatom, nego i činjenicom da su gotovo svi igrači imali bolju sezonu nego prethodnu. To je najveći kompliment za trenera. Najbolji primer je Dragan Milosavljević, koji je u ovim godinama – možda ću biti subjektivan – odigrao jednu od najboljih sezona u karijeri”.
Istakao je Stefanović i značaj Vuka Radivojevića. Direktor Igokee mnogo pomaže u svakodnevnom radu.
“Generalno, od samog dolaska, jako mi je bila važna podrška i poverenje Vuka Radivojevića.
Kao neko je bio jako dugo u košarci, napravio je kao funkcioner izvanrednu sponu između areučnog štaba i igrača. Bio je pozitivan i nakon nekih neplaniranih poraza, kojih srećom nije bilo mnogo. Video je da sve ide u pravom smeru samo je trebalo vremena. Na sve to 24 časa živi za klub i košarku i zaista je zadovoljstvo i sve mnogo lakše, kad imate takvu osobu pored sebe”.
Evropa i utakmice u FIBA Ligi šampiona su doneli novo iskustvo. Igokei je za dlaku izmakao plasman u narednu rundu.
“Sigurno smo imali najtežu moguću grupu. Nanter je bio na korak do Fajnal-fora, a mi smo ih pobedili dva puta. Naučili smo da je BCL-u svaki poen bitan zbog malog broja utakmica. Nisam video da nas je bilo ko nadigrao. Prvi put sam trenirao ekipu na tom nivou, tako da je za sve nas bilo novo iskustvo. Ljudima sa strane možda ne deluje kao uspeh, ali meni jeste – osvojili smo Kup Republike Srpske, kao i Kup BiH. Naravno, imamo ispred nas ligu Bosne i Hercegovine, što nam je prioritet da osvojimo. Posebno drago mi je što su mladi igrači dobili šansu možda i veću nego što smo očekivali”.
Osim velikog timskog, Igokea je iznedrila i izuzetan individualni uspeh. Brajs Džons se našao u prvoj petorci, odnosno bio je najbolji strelac ligaškog dela takmičenja.
“Brajs i ja se poznajemo iz FMP-a. Posle toga je nastavio razvoj na većem nivou, igrao Evrokup… Vuk Radivojević i ja smo se vrlo brzo dogovorili da je on taj, pogotovo jer je Vuk i ranije želeo Brajsa. On je povučen momak, nije vokalan lider, ali je ličnim primerom putokaz za ostale. Svaki dan je sat vremena ranije u dvorani. Nadamo se da će ostati sa nama i sledeće sezone. Imamo odnos koji je možda malo i više od trener – igrač, prevashodno zbog svega što smo prošli u FMP-u”.
Kapiten Dragan Milosavljević je samo četiri godine mlađi od Stefanovića, koji uživa u saradnji sa bivšim saigračem.
“Igrali smo zajedno u Radničkom iz Kragujevcu, a sada sam mu trener… Ja imam pravila ponašanja koja ne menjam od Zemuna. Jeste niži nivo, ali za mene je košarka svuda ista. Nastupio sam kao i sa svima. Upoznali smo sada bolje, a njegove partije i odluka da produži ugovor pokazuju kakva je naša saradnja. Potencirao sam na tome da ostane, da bude primer mlađima. Nema slučajno ovakvu sezonu… On je došao najspremniji od svih na pripreme, što govori mnogo toga”.
Potez kluba iz Laktaša na početku sezone je odjeknuo – potpisali su Borišu Simanića. Dok su drugi samo pričali, Igokea je reagovala delom. Činilo se kao rizična odluka, a ispostavilo se kao prava. Boriša je pomogao klubu, klub je pomogao Boriši.
“Igokea je kao klub pokazala veliko srce i hrabrost. Nijednog momenta nismo dodatno ispitivali Borišu oko njegovog stanja. Obavili smo jedan razgovor, on je rekao da je spreman i vrlo brzo smo potpisali ugovor”.
Nastavio je Stefanović u dahu…
“Više puta tokom sezone sam rekao da se divim Boriši, da se posle svega vratio i da se ponovo bavi sportom koji zahteva konstantan kontakt. Boriša je pokazao pravi stav, a često se na treninzima šali na svoj račun. Dao je veliki doprinos u uspesima tima. Ima neverovatan talenat, a siguran sam da može da igra još bolje, jer mislim da nekada nije svestan svih svojih kvaliteta”.
Samo retki su uspevali da pronađu žicu osvajaču srebrne medalje iz Manile. Užičanin je pogodio frekvenciju!
“Imao sam pomoć od profesora Aleksandra Lukmana, koji je bio u Zvezdi u vreme dok je radio Milan Tomić, a sada je kod nas, tako da mi je on dao neke smernice. Mislim da je moja prednost što sam radio na veoma niskom nivou košarke, gde sam naučio da sarađujem sa raznim karakterima i da svakome moram da pronađem žicu. Stalno se vraćam na Zemun i početke, iako mi mnogi govore da ne pričam o tome, ali mene je to iskustvo izgradilo. Klub je bio takav da su kod nas dolazili momci koji nisu uspevali da se probiju u Zvezdi i Partizanu, pa sam se više bavio psihologijom i pedagogijom – vraćao ih u realnost. Tu sam se naučio strpljenju i načinu kako da im priđem. Naravno, pomoglo mi je iskustvo iz FMP-a, da nađem žicu Boriši i da on objektivno igra na visokom nivou. Ne verujem da je mnogo ljudi očekivalo da će posle ne tako sjajne sezone u Španiji i godinu dana pauze igrati ovako”.
Pred Igokeom je veliki izazov i potrebno je čudo kako bi se domogli polufinala ABA lige, jer je na drugoj strani Crvena zvezda Meridianbet. Nije imao klub iz Laktaša sreće…
“Ne treniraš svaki dan i nisi posvećen kao ludak da ideš sa belom zastavom. Kada završiš sezonu kao peti, logično je negde da imaš rivala po meri. Mi u četvrtfinalu idemo na aktuelnog šampiona ABA lige, što nije bilo očekivano. Idemo da damo sve od sebe. Ne možemo da kažemo – pobedićemo. To bi bilo ludo, ali idemo da skupo prodamo svoju kožu. Samim tim što igramo protiv evroligaša, koji je sjajan tim sa izuzetnim trenerom je dodatna motivacija za sve. Bilo bi neozbiljno i nepoštovanje da idemo sa pričom kako ćemo pobediti Zvezdu”.
Simanić pobeđuje i kada gubi: Bilo je uživanje igrati protiv Crvene zvezde
Stefanović je posebno istakao karakter kod izabranika Janisa Sferopulosa.
“Svi momci koji su u Zvezdi zaslužuju da budu na tom mestu. Ima ozbiljnog talenta, isksutva, pravi su tim… Najviše mi se dopalo da su kroz sezonu pokazivali karakter u najbitnijim trenucima. Uvek su se snalazili u teškim situacijima. To je uvek ogledalo trenera. U nekim utakmicama, gde je izgledalo bezizlazno, uspevali su da pobede. Mislim da je zaista malo sreće nedostajalo da budu mnogo bolje plasirani u Evroligi nego što su bili. Imaju kvalitet na svim pozicijama, dobro podeljene uloge i svaki igrač zna šta radi. Kada neko nema dan, drugi uskoči…. Nije im lako naći mane, ali postoje i mi ćemo pokušati da ih iskoristimo”.
Pogled u svoj dosadašnji rad izaziva ponos, jer je kao mlad trener napravio ozbiljan proboj na regionalno tržište. Kao igrač nije uvek išao pravim putem, priznaje. Kao trener se trudio da dobro razmisli i donese najbolju odluku.
“Pravio sam greške, imao loše savetnika i nisam znao šta želim da postanem. Sve to mi je pomoglo da u trenerskom poslu tačno znam šta hoću. Do sada se ne kajem ni zbog jedne odluke u trenerskom poslu. Ništa nisam uradio ishitreno, već sam za svaku odluku dobro promislio“.
Na svom putovanju je imao dobrog pomagača.
“Mentorski deo se tokom vremena izgubio, a ja sam imao sreću da upoznam Jocu Antoića, koji mi je kao drugi otac. Pokušavam zbog svega što je on dao meni, da vraćam na isti načim mladim ljudima”.
Iako je pitanje bilo vezano za mlađe i starije igrače, odgovor je dao poentu trenerskog poziva.
“Najviše ti prija da imaš posao. To sam video prošle sezone kada sam ostao bez posla. Iako sam mislio da će mi prijati da se odmorim, već posle mesec i po dana sam imao nenormalnu želju da se vratim. Sećam se prvog treninga u Igokei, gde sam odradio sa pet, šest igrača, bio sam toliko srećan i uzbuđen… Kao da mi je prvi u životu. Gde god sam dolazio da radim bilo je dilema. Da li može sa strancima, sa mladima, sa starijim igračima… Glupo je vezivati trenera za godine igrača. Ako si dobar u poslu, moraš da znaš da radiš i sa mlađim is a starijim igračima”.
Uspeh koji će pamtiti košarkaške knjige se desio 2023. godine. Stefanović je kao selektor osvojio zlatnu medalju sa Srbijom na Evropskom prvenstvu u Nišu. Svet je tada bolje upoznao Nikolu Topića, Bogoljuba Markovića, Mitra Bošnjakovića, Filipa Jovića, Aleksu Ristića…
“Izuzetna generacija! Prevashodno što se tiče karaktera, što je danas retkost, da su spremni da idu preko svojih mogućnosti i granica bola. Šta god uradio u karijeri, oni će meni biti urezani u srcu. Nikada neću zaboraviti šta smo uradili i sada kada pričam o tome se uzbudim. Svi mogu da imaju dobre karijere, ali ostalo je na njima. Važno je da budu vredni, posvećeni i da veruju najviše trenerima, a ne svima drugima… Ja baš verujem u njih da će biti stub srpske košarke”.
Naravno da nije moglo da prođe bez priče o kapitenu te generacije – Nikoli Topiću.
“On je jedno stvarno dobro dete. Nerealno zreo za svoje godine, nekada čak previše odmeren, što je sigurno uticaj porodice. Imali smo sjajnu saradnju. Narodski rečeno, on je momak na hleb da ga mažeš i da ga odmah uzmeš za zeta. Dok sam bio u Americi, vodio sam debate o njemu i pričao kako bi sigurno bio prvi pik na Draftu da nije bilo povrede, koja je možda mogla i da se izbegne, ali nažalost se desila. Uveren sam da će se vratiti nikad spremniji”.
Na primeru Zvezdinog deteta, Stefanović je pokušao da objasni problem mladih.
“Mnogo ljudi je zaboravilo odakle je Topić krenuo. Svoj razvoj je započeo u Prvoj srpskoj ligi, nakon toga je igrao B ligu, pa je otišao u OKK Beograd da igra KLS, gde je na svojoj prvoj utakmici bio skandalozan… Onda Mega, gde isto na početku nije bilo sjajno, pa je počeo da igra fenomenalno. Nikola nijedan korak nije preskočio, a pričamo o najtalentovanijem iz generacije. Moje lično mišljenje je da veći problem u mladim momcima, nego u klubovima. Ne vidim zašto trener ne bi pružio priliku momku koliko god da ima godina… Postavlja se pitanje da li su spremni na krvav rad. Svedoci smo da na nivou Evrolige nema mladih igrača, a da li će biti… Niko ne može da zna. Koledži će vraćati momke sa 24 godina bez velikog iskustva i sigurno neće igrati košarku kao u ABA ligi… Ko god se vratio s koledža, ne sećam se da je napravio neku karijeru. Biće teško i definitivno da cela Evropa treba da razmisli kako da reši problem”
Iako je bio 12 igrač te generacije, Andrej Kostić je pokupio lovorike. Kako, zašto… Teško je naći racionalan odgovor.
“Andrej ima neki neverovatan magnetizam. Ako na prvoj utakmici u Nišu iz čista mira cela dvorana počne da skandira Andrej Kostić, o čemu mi dalje da pričamo… Ima nešto u sebi što privlači ljude. Pojma nemam kako i zašto su krenuli da skandiraju… Čujem da publika nešto peva i pitam pomoćnike šta, a oni mi odgovaraju da pevaju Andreju… Neverovatno kako je privukao ljude, a pritom nije bio u prvom planu što se tiče terena”.
Nada se Stefanović da je Zvezdin biser na dobrom putu.
“Sferopulos je dao izvanrednu izjavu o Kostiću na Kupu, šta i kako dalje treba da radi. On je meni izuzetno drag i uvek volim da ga vidim i popričam sa njim”.
Nakon što se Evropsko prvenstvo završilo, došao je kraj i Stefanovićevog mandata u reprezentaciji…
“Imao sam izvanrednu saradnju sa bivšim predsednikom Danilovićem, Milenkom Tepićem, Zlatkom Bolićem i Aleksandrom Bućanom. Hvala im na poverenju. Imao sam neku reputaciju, ali je bilo trenera sa većom… Na kraju mislim da sam vratio ukazano poverenje. Ne bih dublje komentarisao, ali mislim da je potrebna veća vizija. Daću jedan primer. Pre prvenstva u Nišu smo odigrali dve prijateljske utakmice sa Nemačkom. Posle drugog meča sam razgovarao sa njihovim selektorom, koji nas je pohvalio i rekao da smo igrali fantastično, da bi me nakon toga upitao: “Koliko si ti njima trener, sigurno više od dve godine?!” Odgovorio sam mu da sam im trener deset dana. Malo me je čudno gledao i nakon toga pitao da li ću biti njihov trener u narednih dve godine… Ponovo sm odgovorio negativno…. Moj ugovor se završio dan nakon što je Evropsko prvenstvo bilo gotovo”.
Trener Igokee ne želi da preskače korake, već svaki pravi potpuno svestan situacije sa željom da naredni bude bolji.
“Nikada nisam bio trener koji je pravio velike planove. Nisam žurio niti gledao previše unapred. Kada sam bio trener u Prvoj srpskoj ligi, video sam sebe samo kako podižem trofej u Prvoj srpskoj ligi. Nijedan korak dalje nisam gledao. Kada čovek tako gleda, onda se stvari u životu dese kao što je u mom slučaju, pa sam brzo nakon toga preuzeo FMP, koji je dalje prouzrokovao poziv reprezentacije. Moja ambicija je da naredne godine imamo pobedu više u ABA ligi, da odbranimo trofeje koje smo osvojili i da se nađemo u TOP 16 Lige šampiona. Ne volim da javno previše govorim o svojim željama. Vidim sebe u Igokei, a šta nosi sutra niko ne zna. Video sam da preko noći sve može da se promeni. Sveukupno, voleo bih da napredujem svake sezone iskorak i jednog dana budem trener na najvišem nivou”, zaključio je Stefanović za Meridian sport.
Bonus video:
neda.kerkez
Stefanović radi fantastičnu stvar u Igokei.
davidpantelic80
Stefanović radi dobar posao sa Zvezdom i moze da iznenadi Zvezdu