Kad god bi Železničar istrčao na teren, na tribinama biste gotovo uvek mogli da vidite Nikolu Brborića. Bio je verni navijač tima, ali najviše je bodrio nju – Ivu Šućurović. Mlada srpska odbojkašica je još jednu sezonu završila kao šampionka Srbije, dok je Nikola, daleko od glavnih reflektora, vodio svoju bitku – uspešno. Sa Mladim radnikom je izborio opstanak u ligi, odigrao sjajno, zaslužio poziv selektora i osigurao povratak sa pozajmice u Vojvodinu. Dvoje mladih sportista – svako na svom terenu – slavili su kraj sezone sa ponosom.
Naredna sezona doneće veliku promenu… Brborić će igrati u Novom Sadu, a Iva će biti na koledžu.
“Najteže će mi zbog njega pasti odlazak u Ameriku. Najviše će mi nedostajati“, priznala je uz osmeh Iva Šućurović u razgovoru za Meridian Sport.
Do sada je njihova veza veoma dobro funkcionisala. Distanca je bila mnogo manja – nego što će od jeseni biti slučaj.
“S jedne strane je bilo teško jer smo u različitim gradovima… Ali, viđali smo se barem dvaputa nedeljno. Slobodna jutra, vikendi… I društvo već zna – to je rezervisano za nas. S druge strane – divno je što možemo baš da se razumemo. On apsolutno zna kako je meni posle teškog treninga, loše utakmice – ja takođe. Veliki je nivo razumevanja…“.
Iva je tokom prethodne nedelje bila u ulozi navijača – u Areni je gledala reprezentaciju Srbije i čekala da Nikola istrči na teren.
“Veoma sam ponosna na njega. Svaki dan sve više. Posebno na tim utakmicama u Beogradu, koje sam mogla uživo da gledam. Kad čujem himnu, a njega vidim u dresu, meni oči pune suza od ponosa… Ostvario je san ovako mlad. Ima priliku da ima deo nečeg velikog. Nadam se da će tako i da nastavi, da će i naredna sezona da bude veoma uspešna. Ja sam pretpostavljala da će da bude na širem spisku kad je dobio nagradu za igrača meseca, ali kad smo pričali o tome – nismo očekivali da će biti na utakmicama. Ima tu starijih momaka… Sve se lepo namestilo, drago mi je što ga je neko primetio i što je dobio priliku i da igra. Ogromno je iskustvo i sigurna sam da će ovo leto izuzetno da mu znači. Videće se razlika kad zaigra sledeću klupsku sezonu“.
Nastavlja se seoba Srpkinja: Na koledž ide i Iva Šućurović
Dok se Nikola bude dokazivao u Vojvodini, Iva će biti na Univezitetu Oregon. Ona je samo jedna u nizu odbojkašica koje su odlučile da nastave priču u Americi… Objasnila je i zbog čega.
“Pre svega, mislim da je veoma dobra prilika što se škole tiče. Oni su veoma organizovani, imaju strašne resurse, mnogo ljudi koji ti pomažu da organizuješ svoj život i da budeš uspešan i u školi i u odbojci. Sve više ulažu u žensku odbojku, veoma je praćena, mnogo ljudi dolazi na utakmice… Njima je svaki meč kao nama neko finale. Tamo bude po 8.000 ljudi skoro na svakoj utakmici. Uz sve to – dobiješ diplomu. Karijera ne traje zauvek. Ja lično razmišljam malo i dalje od odbojke. Znala sam da mogu da uradim nešto dobro za sebe. Kad mi se već to nudilo, odlučila sam da povučem taj potez i odem. Uvek mogu da se vratim kući“.
Iako ranije nije imala afinitete prema koledžu, tokom poslednjih godina stvari su se promenile.
“Sve je to na društvenim mrežama pokriveno. Ja sam videla malo i na Tiktoku i na Instagramu. Pretplaćena sam i na Volleyball World, pa tu može da se gleda najjača konferencija Big ten. Imaju sopstveni kanal… Pratila sam, svidela mi se ta energija. Ako pogledamo Olimpijske igre – Amerikanke imaju srebro iz Pariza, pre toga zlato i bronzu. Sve te devojke koje imaju olimpijske medalje su potekle sa koledža, što meni govori da se tamo stvarno dobro radi“.
Priča je zapravo krenula pre četiri godine – kada je igrala za mlađe selekcije Srbije.
“Kad smo 2021. bili na Svetskom kadetskom prvenstvu u Meksiku, mi smo igrali za treće mesto protiv Amerike. Oni su stvarno detaljni u traženju igrača, upamtili su me i od te 2021. godine me zovu. Mnogi koledži… Kontaktiralo me preko 20. Svake godine zove neko novi… Prethodnih sezona nisam razmišljala u tom smeru, ali pošto sam videla da je krenula ta priča da se razvija, odlučila sam da dam šansu i toj priči“.
Polako ali sigurno – sklapala se uspešna saradnja sa Oregonom.
“Bila je opcija i da kad se završi sezona da mi plate da dođem u Ameriku i vidim da li mi se sviđa. Ali, nije bilo potrebe za to. Prihvatila sam na slepo… To jest, trener je došao u Srbiju kako bismo se upoznali. To me je i kupilo. Rekao je da zna koliko su odnosi sa ljudima bitni i da će on da dođe da se mi rukujemo, vidimo oči u oči. Ako je on mogao za mene da potegne toliki put i da bude u Srbiji na manje od 24 sata… I da mi upozna roditelje. Onda je to stvarno najava lepe priče“.
Čula je i od drugih devojaka kakvi odnosi se grade sa ljudima koji rade na koledžima.
“I oni znaju da mali broj devojaka uspe, ali pre svega žele da te spreme za taj život koji dolazi kasnije. Žele da izgrade lep odnos, da posle svega nastavite da se čujete. Porodična atmosfera… Podržaće te i ako kasnije odeš da radiš u nekoj kompaniji. Ili ako poželiš da se vratiš da igraš u Evropi, ne bi ni trepnuli nego bi došli da te vide na prvoj profesionalnoj utakmici. Pristup mi se mnogo svideo i rekla sam: Zašto ne bih probala“.
Oproštaj od Srbije bio je poseban – Iva je osvojila šampionsku krunu sa Lajkovcem i na najlepši mogući način stavila tačku na jedno poglavlje.
“Bilo je veoma emotivno, jer sam znala da je poslednji meč. Mnogo mi je drago što sam zatvorila knjigu u Srbiji na pravi način. Ja sam ovde sve osvojila – od kadetskog, preko juniorskog, do seniorskog prvenstva. Majski turnir kad sam bila klinka. Samo mi fali pionirsko. Ligu dva puta, Superkup, Kup, imala sam i triplu krunu u jednoj sezoni… U šali kažem – ovde sam završila, pa je sad vreme za nove titule“.
Železničar je bio jedan od favorita, ali nije uopšte lako došao do titule. Put je bio posut trnjem, a devojke su na kraju uspele da dođu do zvezda.
“Bio je pritisak pre svega od nas samih… Veoma mlada ekipa. Ni Ivana ni Žika nam nisu pravili pritisak, stvarno su bili divni u celom tom procesu. Činili su sve što mogu samo da se opustimo. Bila je divna atmosfera u klubu. To što smo veoma mlade, bilo je još značajnije. Mi smo generacija koja je zajedno od pionirki. Stefana, Zelena, Ksenija, Vanja, ja… Uvek nam je falilo zlato. Najbliže smo došle kad je bilo juniorsko EP – izgubile smo od Italije finale. Bilo je 3:2, peti set 16:14. Prošlog leta smo uzele srebro na EP za mlađe seniorke. Tu se već negde pričalo da ću da dođem u Lajkovac… Kaže meni tad Ksenija: ‘Šućko, nismo sad osvojile zlato, ali u ligi hoćemo’. I kad se to ostvarilo, zagrlila sam je i rekla kroz suze: ‘Eto Kseno, uspele smo’. Baš smo bile srećne“.
Zanimljivo, baš sa Ksenijom Tomić će krenuti put Oregona. Ruku pod ruku uz Lajkovca preko okeana…
“Ja sam se prvo dogovorila, a skroz je slučajno bilo da se poklopimo. Iznenadila sam se kad su mi saopštili, veoma mi je drago zbog toga. Verujem da je i njoj bilo lakše da odluči, čim su joj rekli da će imati tamo i drugaricu iz Srbije. Generalno smo bliske, a sad ćemo verovatno biti kao najbliža porodica. Ako ti je teško, lakše je da imaš nekog svog. I u dobru i u zlu. I da se tešimo, a i da slavimo“.
Za razliku od Nikole koji je pronašao mesto u nacionalnom timu, Ive ovog leta nema u reprezentaciji.
“Prerasla sam mlađe seniorke, a za seniorsku nisam bila na spisku. Možda Terza nije video u meni to što je Gvideti. Nije me demotivisalo, šta više – to mi je motiv da još više radim. Svesna sam da mi ova sezona – lično, naravno ne klupski – nije bila na nivou na kome je prošla… Sve devojke koje su pre mene došle na spisak su tu zasluženo, stvarno svaka čast. Za mene je to znak samo da dođem ponovo u salu i da radim još više“.
Skoro cela juniorska reprezentacija odlazi na koledž – šta to znači za srpsku odbojku?
Odlazak u Ameriku za nju nije jednak oproštaju od nacionalnog tima. Nekada je bilo tako…
“Baš obrnuto… Nekada se o Americi pričalo u nekoj negativnoj konotaciji. Sada mislim da je drugačije. Pa čak i ako naši ne budu pratili šta tamo svaka od nas radi, mislim da sve više evropskih klubova traži igrače u Americi na koledžu. Ja mogu i da se vratim u Evropu da nastavim da igram, pa da se nekako ponovo u budućnosti vratim na radar našeg selektora. Sve je moguće… Između ostalog Vanja Bukilić je bila na koledžu, pa otišla u Koreju i onda su je primetili. Nina Čajić takođe, Aleksa Mandić… Vidim da mogu igrači i sa koledža da završe u nacionalnom timu. Drago mi je zbog toga“, podvukla je Iva Šućurović na kraju intervjua za Meridian Sport.
Bonus video:
neda.kerkez
Mislim da će ova daljina koja će biti između njih ili da učvrsti njihovu vezu ili da je zaustavi zauvek.
kluka4002
Steta za njihov odnos smatram da kad ode na koledž to neće biti moguce odrzati daljina će učiniti svoje nazalost