Odradila je savršene letnje reprezentativne pripreme. Pohvale su stizale sa svih strana… Na treninzima je redovno odzvanjalo: Bravo, Jegda! Za nju nije bilo izgubljene lopte. Ako treba kroz zid – kroz zid. Činilo se da će doživeti još jedno leto iz snova. Našla se na preliminarnom spisku odbojkašica za Olimpijske igre, ali na konačnom njenog imena nije bilo. Da li je ta odluka bila prava ili ne – presudiće stručniji… Nije otišla u Pariz, imala je vremena da se posveti pripremi za klupsku sezonu. Međutim, Aleksandra Jegdić (30) se onda susrela sa novim problemom. Dani su prolazili, pa onda i meseci. Pregovori sa klubovima nikako nisu dolazili do krajnje tačke.
Meridian sport te časti – registruj se, uplati 500 i preuzmi odmah bonus od 3.000 DINARA!
U januaru je konačno pronašla novu destinaciju. Zajedno sa suprugom i trenerom Vladimirom Kaprišom otišla je u Rapid iz Bukurešta. Njihova ljubavna priča dobila je novu srećnu epizodu, iako su oboje bili sumnjičavi…
“Poslednje tri sezone smo uspevali da budemo zajedno u klubu. Ove godine smo bili spremni da se razdvojimo, jer smo bili realni. Znali smo da je teško da nam se poklope angažmani. Nadali smo se, želeli smo… Kad nam je ovo iskrslo, baš smo bili srećni. Samo sam rekla: ‘Vredelo je čekati’. Stvarno mnogo znači kad smo zajedno – ja sam sigurna onda na svim poljima“, uz osmeh je za Meridian Sport pričala libero Aleksandra Jegdić.
Objasnila je i kako je došlo do dogovora sa rumunskim klubom.
“Vladimir je prvi bio u pregovorima sa njima. Krenulo je od novembra, samo se čekao prelazni rok u decembru. Hteo je predsednik kluba da napravi pravu promenu – da dovede njega, kao i dizača Bugarku Kitipovu i mene između ostalog. On je prvi potpisao, pa tek onda ja – dok su se završili papirološki detalji. Debitovao je na klupi sredinom decembra, a ja sad u januaru“.
Od avgusta je vreme brzo prolazilo. Prvo je pauza prijala, a onda je postalo i zabrinjavajuće.
“Bila sam svesna da ulazim u rizik… Moja pozicija je takva kakva jeste – sve više zemalja uvodi pravilo o broju stranaca. U Rumuniji do skoro nije postojalo, a od ove sezone postoji – moraju dve Rumunke da igraju. Sledeće godine se priča da će čak tri morati da budu u igri. To automatski otežava poziciju nama liberima, svi će probati da uzmu domaćeg…“.
Nešto bolja situacija je u zemlji u kojoj je igrala do prethodnog leta.
“Nemačka je otvorena i dalje, ali ja sam šest godina provela tamo, bila mi je potrebna promena. Bilo mi je tamo prelepo, svake godine nisam razmišljala o klubu, uvek sam završavala u jaunaru pregovore, maksimum u februaru… Znala sam da ostajem tu – i to je to. Moj muž je imao ponudu da ostane u Drezdenu, međutim oboje smo svesno rizikovali i čekali. U početku je to stvarno bilo lepo, pogotovo meni posle reprezentacije i svega – prijao mi je odmor. Ali, u jednom trenutku mi je postalo previše. Jedva sam čekala da se nešto pojavi. Pogotovo kad se dese razočaranja, ponadaš se… Kad nema ništa, ili ima nešto konkretno – onda ti samo kažu ideš i to je to. A kad ti čuješ: ‘E ima ovo, ili ono’ – ti se ponadaš i onda propadne. Čekaš, čekaš, neko te pozove i ponovo propadne. Najgore od svega je bilo što nije propadalo zbog mene kao igrača, nego zbog nekih stvari na koje niko nije mogao da utiče. Šta ja sad mogu da radim? Ništa, samo da treniram još jače i čekam momenat. Mogla sam da biram ili ću da prestanem ili da nastavim da se spremam kao da me čeka nešto najveće na svetu“.
Pomišljala je čak i na penziju.
“Pa mislila sam – šta da radim ako se ništa ne desi do kraja januara. Završiću karijeru i imaću bebu… Bog je sve rekao… Srećna sam što se sad desilo ovako“.
Baš zato što je toliko čekala – sad još uzbuđenija dočekuje svaku utakmicu i trening.
“Ušla sam u celu priču puna entuzijazma, pogotovo jer mi je sve novo. Svaki početak je interesantan, ne znam ekipe, ne znam igrače – možda samo poneke s kojima sam ranije igrala – svakako nije to to kada uđeš u novu ligu posle jedne te iste. Sad svaki video moram pomno da pratim, jer dok sam bila u Nemačkoj uglavnom su se vrteli 70 odsto isti igrači, pa sam posle šest godina znala napamet sve – svaki servis, napad… Sad od najlošijih do najboljih moram da gledam, zapisujem, pamtim… Kao da sam krenula ispočetka…“.
Kako god okrene – prija joj novi izazov i ništa joj nije teško.
“Stvarno volim svake godine po neku sitnicu da naradim na sebi, da to bude što bolje koliko god je moguće… Nebitno u kom si klubu, moraš da radiš na sebi. Mogu da zaključim da se isplatilo čekanje, ali nije bilo lako“.
Pokušala je da opiše i kako izgleda kada vas trenira neko sa kim ste u braku.
“Meni je sada lakše, pošto je u poslednje tri godine bio pomoćni trener u ekipama gde sam igrala pa sam navikla…. Sad kad je prvi trener nije mi se mnogo promenilo. Volim kada sarađujemo jer me mnogo dobro poznaje kao igrača. Na terenu nema muž-žena, brat-sestra, nebitno je šta si… Ja prošle godine nisam imala najsjajnije iskustvo sa trenerom, tako da mi je ovo sad baš dobro došlo. On tačno zna šta mi treba kao igraču. Volim da treniram i samo nemoj da mi ne daš da radim. To mi je kazna! Dobro me poznaje, tako da nema problema“.
Naravno, nekad će se desi da je Vladimir prema Aleksandri stroži nego prema drugim igračicama.
“Ima velika očekivanja od mene, a za sad kaže da opravdavam… Ali… Moram da dajem maksimum svaki trening, ne smem da budem ni lenja, ni da povlačim ručnu. Treba uvek da budem primer. Za sada je trener zadovoljan, za dalje – videćemo“.
Hteli – ne hteli i kod kuće često pričaju o odbojci.
“Treninge ne analiziramo zajedno. Kod kuće sam ja domaćica, kuvam, spremam… On se bavi tim delom pripreme i analize. Kad je utakmica onda se ja malo uključim u gledanje. On to non stop gleda, samo je na laptopu: ‘Ajde dođi da vidiš ovo, dođi da vidiš ono’, onda ja dođem… Pomognem malo u analizi servisa – to je moj deo, a za ostalo sam moralna podrška“.
Za srpsko tržište Aleksandra i Vladimir su jedan od retkih primera trenera i igračice koji su u braku… A na svetskoj sceni izdvaja se tandem iz Koneljana – Danijele Santareli i Monika De Đenaro.
“Kod njih je to najsavršeniji primer… Isto libero, i to najbolji na svetu“.
MOGLA SAM SEBE DA POGLEDAM U OGLEDALO POSLE SVEGA
Dotakla se Aleksandra i reprezentacije… Prethodno leto za nju nije bilo najsrećnije. Ali…
“Ja sam bila čista sama pred sobom, mogla sam da se pogledam u ogledalu posle svega“, poručila je drhtavim glasom. “Mogla sam da budem srećna kako sam odradila pripreme… Zato nisam bila ni previše ljuta, tužna… Znala sam da sam dala svoj maksimum. Ja više od toga nisam mogla. A dalje je u božijim rukama, ja ne mogu da utičem na tu odluku. Samo sam mogla da odradim posao ili ne – ja mislim da bi mi mnogo bilo žao da nisam bila zadovoljna kako sam odradila te pripeme, bilo bi mi mnogo krivo…“.
Aleksandra nema za čim da žali – što se nje same tiče…
“Najgore je kada dobiješ priliku, a ne pokažeš se. A ja stvarno znam da sam dala sve od sebe. S te strane sam zadovoljna. Ovo ostalo – šta da se radi, to je život. Ja sam tokom tri godine bila na SP, pa na EP, bila sam na prvobitnom spisku za Olimpijske igre… Selektor je odlučio drugačije. Ne mogu da se žalim, uvek je čast biti deo te reprezentacije. Odluka je doneta poslednji dan… Ja sam psihički bila spremna na sve. Šta mogu da kažem, neka drugi pričaju…“
O reprezentaciji kao i uvek govori sve najlepše.
“Nije kod mene bilo nikakve gorčine, nezadovoljstva… Poželela sam svima sreću, pozdravila se lepo. Uvek sam srećna kad sam u reprezentaciji i setim se tatinih reči: Znaš li koliko devojčica bi volelo da je na tvom mestu“.
Veruje da će se trud kao i uvek isplatiti.
“Ko zna možda budem imala priliku na sledećim Olimpijskim igrama“, uz osmeh je konstatovala. “Niko mi ne veruje koliko imam godina… Osećam se kao da mi je 20. Naravno da bih volela da odem u Los Anđeles. Ali, ima mnogo vremena do tad, niko ne zna kako će se stvari razvijati. Za mene je sasvim novi selektor, nisam sa Terzom sarađivala. Radiću, trenirati, truditi se kao i uvek do sada, a Bog šta da – biću zahvalna“.
Bonus video:
vanicdusan01
Drago mi je što su našli angažman u kojem mogu opet da budu zajedno.
nemanja.stanisic
Imali su veliku srecu sa novim angazmanom i zelim im profesionalni uspeh i srecu u braku!
kluka4002
Ima to svojih prednosti i Nana sli u ovom poslu kako tesko je održavati takav odnos i treba nešto zrtvovati to je sigurno